Američka vojna nadmoć u ratu protiv Irana nije upitna.
Međutim, niz problema, od iranskih kontranapada i krize u Hormuškom moreuzu do nezadovoljstva saveznika, sugerira da se razvoj događaja ne odvija onako kako je američki predsjednik zamišljao (pod uslovom da je uopšte zamišljao išta konkretno). To pokazuje da Donald Trump, barem politički, gubi ovaj rat.
"Iako je Amerika uspješna u uništavanju objekata, a Izrael u likvidaciji ciljanih osoba, ono što nedostaje je jasan cilj. U tom smislu, predsjednik Trump je izgubio jer ne može objasniti ni sebi ni svojim saveznicima koja je svrha rata. Sa stanovišta američkih interesa, započeo je besmislen rat. Počeo je gubiti saveznike još ranije, a sada su mu se otvoreno suprotstavile članice EU".
"On se već može smatrati političkim gubitnikom ovog rata"
"Trump je izgubio kontakt sa stvarnošću i ne bi trebalo da čudi što proglašava pobjedu bez obzira na to što drugi to neće smatrati pobjedom. Trump je u tom smislu gubitnik na sličan način kao Vladimir Putin u Ukrajini, koji je očekivao neku vrstu blitzkriega."
Čak i u scenariju promjene režima u Iranu, pitanje konkretnih koristi za američke interese ostaje otvoreno, što bi dodatno potvrdilo da je rat bio nepotreban i strateški neuspjeh. U tom smislu, Trump se već može smatrati političkim gubitnikom ovog sukoba“, kaže on.
U nastavku su navedeni ključni razlozi zašto Trump sve ostavlja kao gubitnike rata, uprkos činjenici da je već najmanje pet puta proglasio pobjedu nad Iranom.
Cilj rata je još uvijek nepoznat.
Problem je u činjenici da krajnji cilj američke strategije u ovom sukobu još uvijek nije jasno definisan. Kada je Trump najavio napad 28. februara, pozvao je iranski narod da svrgne vlast u svojoj zemlji. Nekoliko dana kasnije, retorika se promijenila. Umjesto promjene režima, počeo je govoriti o uništenju iranskog programa razvoja nuklearnog oružja (istog onog koji je, prema vlastitim riječima, potpuno uništio u prošlogodišnjim napadima na nuklearna postrojenja), kao i mornarice i balističkih raketa.
U takvim okolnostima, gdje nije jasno šta bi se uopće smatralo uspjehom, sve je teže govoriti o pobjedi. Ovo dodatno sugerira da Trump ne samo da nema jasan cilj, već i izlaz iz sukoba koji sve više izmiče kontroli.
Kako vrijeme prolazi, postaje sve jasnije da je Izrael, predvođen premijerom Benjaminom Netanyahuom, snažno gurao SAD ka sukobu s Iranom. New York Times izvještava da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu odigrao centralnu ulogu u usmjeravanju američkog predsjednika Donalda Trumpa ka ratu s Iranom, lično lobirajući za rat mjesecima.
Demokratski senator Chris Van Hollen je to prilično dobro sažeo. "Netanjahu je 40 godina želio napasti Iran. Jednostavno nije pronašao predsjednika dovoljno glupog da uvuče Sjedinjene Države u taj rat. A sada je to Donald Trump učinio", rekao je.
... I sada mu to otežava stvari
Sada, dok rat traje već skoro tri sedmice, Izrael djeluje sve nekoordiniranije s Washingtonom. Tako je jučer napadnut , iranski dio najvećeg svjetskog polja prirodnog plina, koje Iran dijeli s Katarom, jednim od ključnih američkih partnera u regijiJužni Pars.
Iran je uzvratio napadom na ključna katarska postrojenja za ukapljeni prirodni plin (LNG), dodatno eskalirajući sukob u smjeru koji Washington očito ne želi.
Nivo nekoordiniranosti najbolje ilustruje činjenica da Trump tvrdi da "nije znao" za izraelske napade i da se "to neće ponoviti", što ukazuje na ozbiljan nedostatak kontrole nad saveznikom i tokom rata. Izrael tvrdi suprotno, što dodatno pojačava utisak neslaganja.
Za Evropu se pojavio ogroman problem
Pored vojne eskalacije koju Trump pokušava izbjeći, rat je već proizveo ozbiljne ekonomske posljedice, prvenstveno u Evropi, gdje je nakon iranske odmazde došlo do snažnog porasta cijena plina zbog oštećenja ključnog plinskog kompleksa u Kataru.
Evropa tako sve direktnije osjeća ekonomske posljedice sukoba, barem u ovom slučaju, dijelom i zbog poteza za koje Trump tvrdi da "nije bio svjestan", što dodatno postavlja pitanje odnosa sa saveznicima.
Hormuški moreuz je i dalje zatvoren.
Iran je pretvorio Hormuški moreuz, jednu od najvažnijih naftnih ruta na svijetu, u efikasno geopolitičko oružje praktično ga blokirajući. Oko petine globalnih zaliha nafte prolazi kroz ovaj uski prolaz, tako da svako zatvaranje ima neposredne posljedice po globalno energetsko tržište.
Trumpov politički poraz dijelom je sadržan u činjenici da nije ozbiljno računao na takav razvoj događaja, iako je bio upozoren da bi Teheran mogao pribjeći blokadi Hormuza. Sada kada se to dogodilo, on nema jasan plan za izlazak iz situacije. Nakon što je zatražio pomoć saveznika, ali i Kine, a istovremeno dobio odbijenice, ovaj ogroman problem za svjetsku ekonomiju ostaje neriješen.
Razdor s ključnim saveznicima
Tenzije između Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika postaju sve vidljivije. Ministri vanjskih poslova država članica Evropske unije oko Hormuškog moreuza zaključili su da je to problem koji Sjedinjene Američke Države moraju same riješiti. Berlin je dodatno naglasio da ovo nije rat NATO-a .
Najvidljiviji raskol je u odnosu s Ujedinjenim Kraljevstvom, koje je bilo ključni stub globalne sigurnosne arhitekture u 20. vijeku. Trump je odmah nakon početka rata izjavio da Sjedinjenim Državama nisu potrebna dva britanska nosača aviona, rekavši da mu nisu potrebni ljudi koji se pridružuju ratovima nakon što su već pobijedili.
Kao što smo pisali, on je tražio pomoć, ali ona nije uslijedila u konkretnom smislu. Uostalom, američki republikanski senator Tim Sheehy uvrijedio je britansku mornaricu, nazivajući je zahrđalom kantom, što jasno pokazuje koliko su narušeni odnosi između dvije zemlje.
Međutim, danas su Ujedinjeno Kraljevstvo i pet drugih zemalja zajednički objavile da su u principu spremne pomoći u osiguravanju prolaska brodova kroz Hormuz, iako još uvijek nije jasno na koji način i kada će plan biti proveden.
Arapi su bijesni na Trumpa
Među zaljevskim državama raste ogorčenje zbog uvlačenja u rat koji nisu ni započele ni podržale, a čije posljedice sada plaćaju i ekonomski i sigurnosno, dok su istovremeno izložene iranskim napadima na vlastitu energetsku infrastrukturu. Diplomatski izvori tvrde da neke zaljevske države smatraju da ih SAD nisu dovoljno upozorile na moguće posljedice napada na Iran.
U članku tamošnji medija, ministar vanjskih poslova Omana Badr Albusaidi upozorio je da su SAD izgubile kontrolu nad vlastitom vanjskom politikom. Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar privatno lobiraju kod saveznika kako bi pomogli uvjeriti Trumpa da pronađe strategiju izlaska iz sukoba.
Podsjetimo, prije manje od godinu dana, Katar je Trumpu poklonio luksuzni avion vrijedan oko 400 miliona dolara, što je izazvalo val kritika. Ali očigledno čak ni takav poklon, koji nosi obilježja mita i sukoba interesa, ne garantuje pouzdano i predvidljivo ponašanje Donalda Trumpa u odnosima sa saveznicima.
Iranski vojni kapaciteti očigledno nisu potpuno uništeni
Sve veći broj dokaza ukazuje na to da iranski vojni kapaciteti nisu ni približno toliko uništeni kao što tvrde Trump i njegov ministar odbrane Pete Hegseth. "Oni su doslovno zbrisani, zračne snage su nestale, mornarice su nestale, mnogi brodovi su potopljeni", nedavno je rekao Trump.
Da su iranski kapaciteti zaista toliko uništeni, bilo bi im teško nastaviti napade na druge zemlje, poput sinoćnjeg napada na Rijad u Saudijskoj Arabiji, koji je bio meta iranskih balističkih raketa. Pored Saudijske Arabije, Iran napada i Izrael i Kuvajt i Ujedinjene Arapske Emirate i Katar i Bahrein...
Iranci su danas pogodili i snažan američki borbeni avion F-35, prisiljavajući ga na prinudno slijetanje u američku bazu.
Uglavnom, iako ne može vojno konkurirati Americi, Iran uspješno uzvraća udarac, prvenstveno napadajući američke saveznike. Ovo je klasičan primjer asimetričnog ratovanja, što Iran prilično dobro izvodi, a što podržava i blokada Hormuškog tjesnaca.
Ajatolah je ubijen, ali sistem nije slomljen.
Na početku rata, atentat na ajatolaha Alija Hamneija predstavljen je kao velika pobjeda i prekretnica u sukobu. Međutim, razvoj događaja pokazuje da je sistem brzo konsolidovan, imenovan je novi vrhovni vođa, njegov sin Mojtaba Hamnei, koji se smatra radikalnijim, a režim je postao još homogeniji.
Ovaj ishod je dijelom posljedica decentraliziranog modela komandovanja, takozvane "mozaične odbrane ", koja omogućava vojsci da nastavi s djelovanjem čak i nakon gubitaka na vrhu, uključujući eliminaciju najviših političkih i vjerskih vođa.
Astronomski troškovi u SAD-u
Pentagon je zatražio od Bijele kuće da odobri zahtjev Kongresu za više od 200 milijardi dolara za finansiranje rata u Iranu, otkrio je visoki zvaničnik administracije. Iznos bi daleko premašio troškove masovnih zračnih napada do sada. Troškovi rata u Iranu premašili su 11 milijardi dolara samo u prvoj sedmici, reklo je nekoliko zvaničnika.
Sve ovo jasno pokazuje da se rat koji je trebao biti brz i ograničen pretvara u dugotrajan i izuzetno skup sukob. Troškovi već rastu do nivoa koji će biti teško politički opravdati pred našim vlastitim biračima.
Paradoks politike "Amerika na prvom mjestu"
Trump godinama optužuje demokrate za intervencionizam i gradio je svoju kampanju na obećanju da će zaustaviti "beskrajne ratove", kritikujući prethodne administracije zbog trošenja triliona dolara na Bliskom istoku.
"Neću započinjati ratove. Zaustavit ću ih", rekao je Trump u svom pobjedničkom govoru u novembru 2024. godine, obećavajući da će nacionalne resurse usmjeriti na domaće prioritete, a ne na strane sukobe.
Stupanjem u direktan sukob s Iranom u februaru 2026. godine, prekršio je to obećanje i napustio izolacionističku retoriku, okrećući se intervencionizmu, što je predstavljalo ozbiljne finansijske i sigurnosne rizike.
Približavaju se međuizbori, a kritike birača rastu
U SAD-u se približavaju međuizbori. Riječ je o izborima koji se održavaju na polovini predsjedničkog mandata i na kojima se bira cijeli Predstavnički dom i dio Senata, tj. novi saziv Kongresa. To je ključni politički test za aktuelnu administraciju, jer često služe kao svojevrsni referendum o politici predsjednika.
Rat u Iranu će sigurno postati jedno od ključnih pitanja koje će uticati na percepciju Trumpovog nastupa. Anketa je pokazala da 59 posto Amerikanaca ne odobrava Trumpovu odluku o napadu na Iran, dok 41 posto odobrava. Istraživanje Reutersa i Ipsosa pokazalo je da 43% Amerikanaca ne odobrava, a 29% odobrava napad na Iran.
Analitičari kažu da bi rat mogao imati direktan utjecaj na međuizbore, a rastući troškovi i ekonomske posljedice sukoba vjerovatno će umanjiti podršku Trumpu među neodlučnim biračima. MSNBC je nedavno razgovarao s Trumpovim biračima u Millersburgu, Pennsylvania. Jedna od intervjuisanih, Amanda Robbins, rekla je da je tri puta glasala za Trumpa, ali da ga se sada više ne može sjetiti.
„Ti si bezvrijedna gomila govana“, rekla je Robbins kada ju je novinar pitao šta bi rekla predsjedniku.
Da li se sprema iskrcavanje na važno ostrvo?
Američka vojska poslala je dodatne snage na Bliski istok, uključujući marince i ratne brodove, što ukazuje na mogućnost iskrcavanja . Jedan od mogućih ciljeva mogao bi biti iranski otok Harg u sjevernom dijelu Perzijskog zaljeva. To je ključna naftna luka kroz koju prolazi veliki dio iranskog izvoza nafte. Podsjetimo, SAD su već bombardirale vojne instalacije na otoku.
Takav scenario bi značio slanje američkih trupa na teren, što nosi ozbiljne vojne rizike i politički je izuzetno osjetljivo u Sjedinjenim Državama, prvenstveno zbog iskustava iz ratova u Iraku i Afganistanu, koji su vremenom postali duboko nepopularni među američkom javnošću.
Trumpov šef za borbu protiv terorizma odlazi zbog Irana
Još jedan problem za Trumpa je ostavka njegovog šefa za borbu protiv terorizma, Joea Kenta, koji se javno protivio ratu, tvrdeći da Iran ne predstavlja neposrednu prijetnju SAD-u. Kent tvrdi da je odluka o pokretanju rata bila vođena izraelskim interesima, a ne američkim.
Važno je naglasiti da Kent nije bio kritičar predsjednika, već dugogodišnji Trumpov saveznik i predstavnik tvrdokornog MAGA pokreta, poznatog po sklonosti teorijama zavjere.
Iako je Trump više puta proglasio pobjedu , razvoj događaja ukazuje na drugačiji zaključak. Američka vojna nadmoć nije upitna, ali političke i strateške posljedice sukoba su sve izraženije i ne idu na ruku Trumpu.
