Vođa može biti samo jedan: Beogradska poruka Dodiku

U politici, kao i u životu, vođa može biti samo jedan. To je pravilo koje, čini se, Milorad Dodik još nije sasvim shvatio.

Predsjednik Republike Srpske, čovjek poznat po svojim bravuroznim političkim manevrima i nesalomivom duhu, najavio je prije desetak dana svoje prisustvo na sjednici Skupštine Srbije u Beogradu. Trebalo je da se razmatra Deklaracija sa Svesrpskog sabora. Očekivao je da će ga tamo dočekati sa raširenim rukama, kao vođu i zaštitnika srpskog naroda. Ali, realnost je bila drugačija.

Skupština je zasjedala, raspravljala i na kraju usvojila Deklaraciju. Ali od Dodika nije bilo ni traga ni glasa. Nije da se Milorad Dodik negdje izgubio. Istina je da ga zvanični Beograd nije pozvao. Srpska vlast je na njegovu najavu dolaska u Beograd reagovala hladno, kao da je u pitanju neka opoziciona inicijativa. Da li je to bio trenutak kada je Dodik konačno shvatio kako se osjeća srpska opozicija? Iako je svojevremeno bio miljenik Beograda, sada je postao teret oko vrata Srbiji, a to Aleksandar Vučić sigurno vidi.

Vučić, koji se trudi da se ponaša kao predsjednik svih Srba, uključujući i one izvan granica Srbije, sada mora da balansira između svoje vizije srpskog sveta i realnosti koja mu se suprotstavlja. Ta realnost uključuje Dodika, koji se sve više kočoperi i pokušava da preuzme dio te vizije za sebe. Vučić vjerovatno vidi Dodika negdje na istom nivou kao sebe, a to je problem koji prijeti da razbije srpski svet na dva dijela.

Dodik i Vučić zajedno su guslali o ugroženosti srpskog naroda, o potrebi za jedinstvom, o ljepoti Beograda kao centra srpskog sveta. Ali vođa te priče može biti samo jedan. Aleksandar Vulin je davno u svojoj viziji vidio tog vođu kao Vučića. Da je Dodik bio u parlamentu, i da je govorio, to bi isto morali da urade i Vučić, ali i patrijarh SPC Porfirije.

Međutim, koliko god veliki bio, Dodik mora da zna koliko može da se pruži, jer je srpski svet isuviše mali za dvojicu vođa.

Srpski svet je ideja koja se godinama kuje i koja u sebi nosi ogroman potencijal. Ali, kao i svaka velika ideja, ona nosi i opasnost. Opasnost od razjedinjenja, od prevelikih ambicija pojedinaca koji u toj ideji vide priliku za vlastitu ekspanziju. Dodik je jedan od tih pojedinaca. Njegov pokušaj da se nametne kao vođa srpskog naroda izvan granica Republike Srpske je ambicija koja može da ga košta. Vučić to vidi i zna da, što se Dodik bude više kočoperio, to će ga biti lakše pustiti niz vodu.

Beograd je poslao jasnu poruku Dodiku. On nije dobrodošao kao vođa. On može biti partner, može biti saradnik, ali vođa može biti samo jedan, a to je Vučić. Srpska politika je oduvjek bila igra moći, igra prestiža i igre prijestola. U toj igri, Dodik je pokušao da zauzme tron koji mu ne pripada. Vučić, sa svim svojim manama i vrlinama, ostaje jedini vođa srpskog sveta, dok se Dodiku poručuje da se drži svoje strane Drine.

Srpski svet, kao ideja, može da uspije samo ako postoji jasna hijerarhija. Vučić je taj koji je na vrhu te hijerarhije, a Dodik mora da shvati da je njegova uloga sekundarna. Beograd je centar srpskog sveta, a Dodikova Republika Srpska je samo jedan dio tog sveta. Ako to ne shvati, rizikuje da izgubi i ono što već ima. Srbiji nije potreban drugi vođa.

Srbiji je potreban jedinstven vođa, koji će je voditi ka boljoj budućnosti. Vučić je taj vođa, a Dodik mora da se pomiri sa tim.