Uglađenost i rafiniranost ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine pred ministicom vanjskih poslova Nizozemske Bruins Slot, ili sa specijalnim izaslanikom Vlade Savezne Republike Njemačke za Zapadni Balkan Manuelom Sarazzinom nestane kao ponornica Trebišnjica kada krene komunikacija sa balkanskim mužjacima.
Konaković o hapšenjima: Memija je moj prijatelj, koliko god da nije dozvoljen krimininal, nije dozvoljeno ni pakovanje
Tada je ministar Konaković tipski egzemplar domaćeg političara sofistticiraniji i kultiviraniji od Dodika, ne psuje, tonalitetski je ravan, djeluje opuštenije, ali sa ugrađenom DNK greškom koju balkanski mentalitet u kritičnim situacijama ne može sakriti-ultimativni ton „gospodara svjetova“ i svilenkaste prijetnje neistomišlljenicima.
Iza baršunastih i čednih verbalnih ataka maglovito ali pouzdano nazire se agresija koja nije dobrodošla suradnica jednom državnom ministru, ali ni bilo kojem razumnom biću. Ministru vanjskih poslova BiH Elmedinu Konakoviću nisu trebali komentari o svom prijatelju Gordanu Memiji koga istražuju pored domaćih policijskih agencija ,FBI, DEA-e i Interpol.
Policajci koje je javno branio Konaković uhapšeni u današnjoj akciji SIPA-e i MUP-a KS
Po tome je on sličan Bakiru Izetbegoviću koji je takođe „pomnožio sa nulom“ bh pravosuđe braneći do kraja bivšeg federalnog premijera Fadila Novalića.
Po tome su slični i Fadil i Gordan-imaju svoje političke pokrovitelje koji se deklarativno zalažu za pravnu državu, a onda „prospu kantu sa umuženim mlijekom“.
Prateći logiku političkog govora i Izetbegovića i Konakovića, i mnogih drugih „ be-ha Šojića“, Novalić robija potpuno nevin, a Gordanu se pakuje, pa će ako nekada bude suđen i osuđen i on robijati potpuno nedužan. Ali, ne idimo tako daleko- svako je nevin dok se ne dokaže suprotno.
Konaković je zasigurno u nečemu u pravu- postoji mafija u pravosuđu, možda ne organizirana kao sistem, ali na bazi pojedinaca koji u tužilačkim i sudijskim togama, ili u policijskim unformama „bacaju pod noge“ zakone ove zemlje. No, moderni političar koji svoju zemlju vodi u EU, zasigurno ne treba likovati kada pravna država hapsi Fadila, a „plakati“ kada ta ista država privodi gradsku raju u koju spada Gordan. Bolje je ostati „po strani“.
Možda analogija nije dobra ali sjećate se kada je svojevremeno u Brozovoj Jugi nakon sloma „Hrvatskog proljeća“ i liberala Savke Dapčević-Kučar i Mika Tripala, na red došao Franjo Tuđman. Protiv njega je pokrenut sudski proces, prijetila mu je višedecenijska robija.
No, tada se, nakon razgovora sa Miroslavom Krležom umiješao moćni Josip Broz Tito i poručio da se „Tuđmanu ne pakuje“. Ta je Brozova preporuka doprinijela da je Tuđman odležao svega dvije godine. Vrijeme će pokazati da li je Dino Tito.
