Izjava potpredsjednika Vlade Srbije i lidera Pokreta socijalista Aleksandar Vulin, kojom se Gavrilo Princip opisuje kao “najveći junak moderne srpske historije”, predstavlja još jedan pokušaj pojednostavljivanja i političke zloupotrebe jednog od najkontroverznijih događaja evropske historije.
Na današnji dan 1918. u austrougarskoj tamnici Terezin, odsječene ruke i mučen do poslednjeg dana, umro je najveći junak moderne srpske istorije Gavrilo Princip.
Poručio je ovo predsjednik Pokreta socijalista Aleksandar Vulin, koji dodaje da Gavrilo Princip 28. juna 1914. nije ubio vladara već okupatora i nije on počeo Prvi svjetski rat već su to učinile velike sile željne zemlje i vode.
– I nije srpska potreba za slobodom bila grijeh već je grijeh velikih što i tada i sada Srbima brane da budu ujedinjeni i slobodni. Gavrilo Princip je svoju mladost i svoj život dao ideji ujedinjenih Srba, a mi, vijek kasnije moramo da se zapitamo da li smo vrijedni njegove žrtve i zašto ujedinjenje Srba nije vrhovni državni projekat srpskih država Srbije i RS i svih Srba gdje god da traju – istakao je Vulin.
Vulinovo insistiranje da Princip nije bio atentator već borac protiv okupacije zanemaruje činjenicu da je ubistvo Franz Ferdinand u Sarajevo bilo čin političkog nasilja koji je pokrenuo lanac događaja s katastrofalnim posljedicama. Takva interpretacija ne samo da ignoriše širi historijski kontekst, već i relativizira odgovornost pojedinaca i ideologija koje su doprinijele izbijanju globalnog sukoba.
Posebno je problematično što Vulin koristi ovu godišnjicu za promociju savremenih političkih ciljeva, uključujući ideju “ujedinjenja Srba” kao vrhovnog državnog projekta. Time se historijska figura Principa instrumentalizira za dnevno-političke potrebe, što dodatno produbljuje regionalne tenzije i otežava ionako krhke odnose na Balkanu.
Retorika koja slavi političko nasilje, bez kritičkog odmaka, šalje opasnu poruku – posebno mlađim generacijama. Umjesto da se historija koristi kao lekcija o posljedicama ekstremizma i konflikta, ona se pretvara u alat za jačanje nacionalističkih narativa.
Naime, kada je regionu potrebna stabilnost i saradnja, ovakve izjave djeluju kao korak unazad. Umjesto glorifikacije spornih historijskih ličnosti, politički lideri bi trebali raditi na izgradnji dijaloga, pomirenja i realnog sagledavanja prošlosti – bez mitova i manipulacija.
