Vučićev "pokret za narod" – jeftina predstava za gladni narod

Dok građani Srbije preživljavaju pod teretom inflacije, siromaštva i nepravde, Aleksandar Vučić koristi Jagodinu kao pozornicu za još jednu u nizu svojih političkih manipulacija.

Predstavljajući navodni “pokret za narod i državu”, Vučić nije učinio ništa novo osim što je ponovo igrao na kartu patetike, nacionalizma i lažnog jedinstva, skrivajući pravu istinu: njegov režim je deceniju unazad jedna od glavnih kočnica razvoja i prosperiteta Srbije.

Tiranija pod maskom patriotizma

Govoreći o napadima na Srbiju "iznutra i spolja", Vučić je zaboravio napomenuti da je najveći napad na Srbiju došao upravo iznutra – od njega i njegovog režima. Njegova vlast je sinonim za korupciju, nepotizam i politički cirkus. Vučić se hvali kako je “zaplakao” pred okupljenima, dok milioni građana Srbije plaču svaki dan zbog nepravde, nemogućnosti da prehrane svoje porodice i besperspektivnosti koju je upravo on omogućio svojim autoritarnim upravljanjem.

Kada govori o napadima spolja, Vučić zaboravlja spomenuti kako je njegov režim taj koji uporno igra dvostruku igru sa međunarodnom zajednicom, balansirajući između Rusije, Kine i Zapada, dok narod plaća cijenu te licemjerne politike. Istovremeno, dok se na mitingu u Jagodini veličaju srpstvo i nacionalni interesi, iza kulisa se vodi borba za vlastite interese i bogaćenje na račun naroda.

Jagodinski vašar iluzija

Skup u Jagodini više je nalikovao vašaru nego ozbiljnom političkom događaju. Transparenti, baklje i uzvici “Aco, Srbine” savršeno su prikazali režimsku mašineriju – sve je unaprijed režirano i plaćeno, od autobusa do zadnjeg aplauza. Vučićeva emotivna manipulacija, uz fraze poput “borba za Srbiju”, nije ništa drugo nego još jedan pokušaj da skrene pažnju s katastrofalnog stanja u zemlji.

Dok on priča o borbi za Kosovo, narod u Srbiji se bori za osnovne potrebe: za platu, penziju, zdravstvenu zaštitu i pravo na život dostojan čovjeka. Vučić zaboravlja da je upravo njegov režim od 2012. godine do danas ekonomski i moralno unazadio Srbiju više nego bilo koji “spoljni neprijatelj” na kojeg toliko često ukazuje.

Kosovo kao Vučićeva politička igračka

Vučićeva priča o Kosovu već je postala kliše. Njegovo neprestano pozivanje na prošlost i “pogrome nad Srbima” služi samo za skretanje pažnje s činjenice da je upravo njegova vlast omogućila da se situacija na Kosovu dodatno pogorša. Njegova politika pregovora s Prištinom bila je puna ustupaka, dok su rezultati za Srbe na Kosovu minimalni ili nepostojeći.

Njegovo spominjanje Crne Gore i insinuacije o “dogovoru” prethodne vlasti da se odrekne Crne Gore su apsurdne. Ako je neko postavio temelje za raspad Jugoslavije i gubitak teritorija, to su upravo političke opcije koje Vučić sada podržava i čiji je direktni nasljednik.

Vučićeva tvrdnja da je Srbija opljačkana od 2000. do 2012. godine djeluje komično kada dolazi od čovjeka čija je vlast oličenje pljačke, kriminala i korupcije. Njegov režim stvorio je povlaštenu klasu ljudi, bliskih vlasti, koji su se enormno obogatili na račun građana. Milioni eura odlaze u džepove tajkuna povezanih s Vučićem, dok obični građani jedva preživljavaju od minimalca.

Vučić zaboravlja spomenuti kolike su afere obilježile njegovu vladavinu: od slučaja Krušik, preko Jovanjice, do korupcije na najvišim nivoima vlasti. Svaki pokušaj opozicije, medija ili građana da ukažu na ove afere brutalno je ugušen. Vučićeva vlast obilježena je propagandom, zastrašivanjem i gaženjem slobode govora.

Srbija kao Vučićevo privatno vlasništvo

Vučić koristi Srbiju kao vlastiti poligon za ispunjenje političkih ambicija. Njegovi mitinzi, poput ovog u Jagodini, nisu ništa drugo nego predstave za mase, dok prava moć leži u političkim dogovorima iza zatvorenih vrata. Svaki “pokret” koji Vučić najavi samo je još jedan način da centralizira moć i uguši svaki oblik opozicije.

Aleksandar Vučić želi da Srbija postane sinonim za njegov lik i djelo, ali narod mora shvatiti da njegova retorika i suze na mitinzima nisu ništa drugo nego dimna zavjesa koja skriva pravu prirodu njegove vladavine – vladavine straha, manipulacije i bezakonja.

Vrijeme je da narod Srbije shvati da Vučić nije spasilac, već najveći krivac za stanje u kojem se zemlja danas nalazi baš u političarima.