Posljednjih decenija smo svjedočili ekspanziji napetosti između Saudijske Arabije i Irana, dva regionalna diva koja se utrkuju za geopolitičku dominaciju na Bliskom istoku.
Međutim, nedavni diplomatski napori Kine da posreduje u naporima pomirenja između dvije zemlje, otvaraju mogućnost za novu eru stabilnosti i suradnje u regiji, pa i šire. S obzirom da Saudijska Arabija i Iran slove za dvije najutjecajnije zemlje islamskog svijeta, normalizacija odnosa bi mogla da ima i šire implikacije od same regije.
Imperialistička politika
Sa druge strane, dok Kina grabi na međunarodnoj sceni SAD se sve više otuđuje od uloge svjetskog lidera i umjesto toga nezgrapno promoviše imperijalističku politiku fokusiranu na beskrupulozno cjepkanje Evroazije u manje političke entitete, te svakim danom rapidno gubi na vlastitoj relevantnosti dalje od uže Evrope. Dok Washington nesvjesno gubi geopolitičku utakmicu istočno od rijeka Dnjepar i Marica, Kina dosta uspješno uskače u geopolitički vakum i preuzima ulogu posrednika vrlo u bitnim međunarodnim sporovima. Ovo se posebno odnosi na kineski angažman u Aziji, koja je ujedno i prioritet za Peking u kontekstu koračanja ka svjetskoj dominaciji.
U uslovima kada SAD sve više napušta svoje obaveze prema međunarodnim partnerima i ignoriše potrebe ostalih zemalja, Kina se trudi prikazati kao prijateljska sila, koja je zainteresovana za opću dobrobit i ekonomsku prosperitet cijele regije. Tako je i posredovanje u naporima pomirenja između Saudijske Arabije i Irana dio šireg plana Kine da se poveća njena prisutnost u Bliskom istoku i osigura ekonomska stabilnost cijele regije, što je svakako bitna stavka u zaokruživanju ambicioznog projekta pod nazivom ‘Inicijativa puta i pojasa’ (Novi put svile). Očigledno zaslijepljen percepcijom vlastite grandioznosti SAD nastavlja da nameće svoj geopolitički kurs ostatku svijeta, ignorišući interese svojih partnera. Zbog takve nadmenosti, koju geopolitika ne prašta, sve više zemalja širom svijeta postaju otvoreni za prihvatanje kineske uloge u međunarodnoj politici.
Kina se pokazala kao ležerniji partner od SAD-a i kao što se vidjelo u nedavnoj inicijativi pomirenja između Rijada i Teherana, kao uspješan posrednik. Kina je svoju ekonomsku moć i utjecaj iskoristila ne da prijeti i prepada sankcijama, već da se postigne dogovor u interesu svih strana. Ono što je povećalo kredibilitet Pekinga u regiji je što je ta zemlja uspješno zadržala svoju neutralnost u decenijskim sukobima na Bliskom istoku, za razliku od SAD-a, koji je često bivao aktivnim učesnikom istih. Osim u deklaracijama i na djelu se očitovalo kako je kineska politika prema Bliskom istoku fokusirana na suradnju i stabilnost, što se pokazalo kao uspješna strategija u kontekstu njene percipiranosti u očima drugih.
Značajan iskorak
Najnoviji napori Kine u pomirenju između Saudijske Arabije i Irana je značajan korak naprijed za regiju, ali istovremeno naglašavaju još jedan međunarodni neuspjeh SAD-a.
Washington je davno izgubio svoj ugled kao lider slobodnog svijeta, a njegova prepotentna imperijalistička politika je nanijela štetu ne samo toj zemlji, već i cijelom svijetu. Osim geopolitičke bitnosti, kinesko posredništvo je razgolitilo odveć prisutnu tranziciju sa američkih na evroazijske alternative u formi Rusije i Kine. Čini se da je Kina ozbiljno počela remetiti i američki geopolitički princip zabijanja ‘klinova’ razdora u formi malih kontrolisanih sukoba na evroazijskom masivu vrlo jednostavnom premisom o zajedničkim regionalnim interesima.
Historijski gledano, specifikum svih sila na silasku je bila upravo zaslijepljenost vlasitom veličinom i vjera da su, kako bi Amerikanci to vole reći, too big to fail (preveliki da bi propali).
