Sjedinjene Američke Države ponovo razmatraju scenarije za direktnu vojnu intervenciju unutar Irana, što otvara ozbiljna pitanja o stvarnim namjerama Washingtona i raskoraku između njegove službene retorike i konkretnih poteza na terenu.
Iako američki zvaničnici javno tvrde da im je cilj sprječavanje širenja nuklearnog oružja, sve češće se govori o planovima koji uključuju fizičko preuzimanje iranskog obogaćenog uranijuma – potez koji bi predstavljao presedan u savremenim međunarodnim odnosima.
Trump razmatra vojnu operaciju u Iranu
Prema informacijama iz političkih i sigurnosnih krugova, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump razmatra naređivanje izuzetno rizične i operativno složene vojne misije čiji bi cilj bio izvlačenje približno 450 kilograma obogaćenog uranijuma s teritorije Irana. Takva operacija zahtijevala bi da američke snage ostanu unutar Irana danima, pa čak i duže, čime bi bile izložene stalnoj prijetnji iranskih vojnih i paravojnih struktura.
Iako konačna odluka još nije donesena, američki predsjednik procjenjuje odnos između potencijalnih rizika i strateškog cilja – potpunog sprječavanja Irana da razvije nuklearno oružje.
Oštre prijetnje Teheranu
Trump je u više navrata javno zaprijetio da Iran mora ispuniti američke zahtjeve ili će se suočiti s posljedicama koje bi mogle ugroziti sam opstanak države. U svojim izjavama naglašavao je da Teheran neće moći zadržati fisibilni materijal i da će, na ovaj ili onaj način, završiti u američkim rukama.
Pregovori pod prijetnjom sile
Američka administracija paralelno vodi diplomatske kontakte preko posredničkih država, ali istovremeno koristi vojnu prijetnju kao sredstvo pritiska. Poruka koja se šalje Teheranu je jasna: ili će obogaćeni uranijum biti predat kroz pregovore, ili će biti oduzet silom.
Takav pristup mnogi analitičari vide kao pokušaj kombinovanja diplomatije i vojne prisile, što dodatno destabilizira ionako napetu sigurnosnu situaciju na Bliskom istoku.
Gdje se nalazi iranski obogaćeni uranijum
Prema obavještajnim procjenama, značajne količine obogaćenog uranijuma – uključujući materijal obogaćen do 60 i 20 posto – skladište se na dvije ključne lokacije:
podzemnim tunelima u nuklearnom kompleksu u Isfahanu skladišnim objektima u Natanzu
Riječ je o postrojenjima koja su već bila meta zračnih napada, što dodatno komplikuje svaku potencijalnu operaciju izvlačenja materijala.
Gotovo nemoguća misija
Vojni stručnjaci upozoravaju da bi zapljena nuklearnog materijala silom predstavljala jednu od najtežih operacija u modernoj vojnoj historiji. Takva misija zahtijevala bi:
Ubacivanje specijalnih snaga u dubinu iranske teritorije, uz rizik od protivavionskih sistema i dronova.
Osiguravanje perimetra lokacija više dana dok bi inženjerijske ekipe pristupale zatrpanim ili oštećenim skladištima.
Transport desetina specijalnih cilindara s radioaktivnim materijalom kamionima i vojnim avionima sa improvizovanih aerodroma.
Bivši visoki američki vojni zvaničnici već su upozorili da se ne radi o brzoj ili jednostavnoj operaciji, već o dugotrajnom i izuzetno rizičnom poduhvatu koji bi mogao dovesti do direktnog rata s Iranom.
Paralelne vojne pripreme
Razmatranje ove operacije poklapa se s planovima za dodatno raspoređivanje američkih snaga u regiji, uključujući i elitne jedinice, što se tumači kao pokušaj stvaranja vojne prednosti i slanja poruke odvraćanja Teheranu.
Američke ambicije i otvoreni rizici
Dok američko rukovodstvo razmatra različite opcije za neutralizaciju iranskog nuklearnog programa, ostaje nejasno da li bi ovakva operacija donijela stabilnost ili bi, naprotiv, otvorila vrata nekontrolisanoj regionalnoj eskalaciji. Direktno oduzimanje nuklearnog materijala s teritorije suverene države predstavljalo bi presedan s dalekosežnim posljedicama po međunarodno pravo, ali i sigurnosnu arhitekturu Bliskog istoka.
