Izrael sve više izolovan: Bliski istok preispituje dugogodišnje saveze. Napadi, ekspanzionizam i revizionizam – Izrael postaje prijetnja koja preoblikuje regiju
Zemlje Bliskog istoka sve češće vide Izrael kao zajedničku prijetnju. Rat u Gazi, ekspanzionističke vojne operacije i revizionistički stavovi izraelskih lidera drastično mijenjaju regionalnu dinamiku, na načine koje malo ko je očekivao. Posebno je odjeknuo izraelski udar u septembru na političke lidere Hamasa u Kataru – sedmu zemlju koju je Izrael pogodio od napada 7. oktobra 2023. godine, pored palestinskih teritorija – što je izazvalo šok u Zalivu i potreslo kredibilitet američkog sigurnosnog kišobrana.
U posljednje dvije godine izraelski lideri su slavili uništenje struktura Hezbolaha u Libanonu, napade u Jemenu i ciljana djelovanja protiv Irana. Međutim, umjesto da učvrste regionalnu moć i poboljšaju odnose sa arapskim državama, ove akcije imaju suprotan efekat: države koje su nekada vidjele Izrael kao partnera, sada ga doživljavaju kao opasnog i nepredvidivog aktera.
Ovaj trend potvrđuje i najnoviji američko-izraelski 20-tački “plan mira”, koji su predstavili predsjednik Donald Trump i premijer Benjamin Netanyahu. Plan, koji slavi mogućnost stabilizacije regije, teško da može poništiti štetu izazvanu agresivnim potezima Izraela i ignorisanjem legitimnih zahtjeva Palestinaca. Dok je Izrael prije 7. oktobra 2023. mogao računati na podršku SAD-a i partnerstva s arapskim zemljama, danas se nalazi na putu izolacije.
Kako Izrael gubi saveznike
Države Bliskog istoka odgovaraju diversifikacijom sigurnosnih partnerstava, jačanjem sopstvene odbrane i distanciranjem od normalizacije sa Izraelom. Projekti koji su trebali vezati Izrael za arapske države, uključujući američku i evropsku podršku, sada su ugroženi.
Egipat, nekada stabilan partner Izraela kroz bilateralne sporazume i koordinaciju u Istočnom Sredozemlju, nakon 7. oktobra 2023. zauzima daleko oštriji stav. Predsjednik Abdel Fatah al-Sisi označio je Izrael kao “neprijatelja” i smanjio sigurnosnu saradnju, dok su Egipat i Turska izveli zajedničke vojne vježbe u istočnom Sredozemlju.
Monarhije Zaliva, koje su ranije vidjele Izrael kao sredstvo protiv Irana, sada preispituju svoju strategiju. Javna podrška normalizaciji s Izraelom dramatično opada – Maroko je s 31 posto podrške 2022. pao na samo 13 posto 2023. godine. Saudijska Arabija, UAE, Katar, Kuvajt i Oman sve više traže sigurnosna partnerstva izvan američko-izraelskog okvira, ulažući u domaće kapacitete i diversifikaciju dobavljača.
Turska je također promijenila pristup. Ranije kritička, ali ne direktno suprotstavljena Izraelu, sada je suspendovala trgovinu i zatvorila zračni prostor za Izrael zbog rata u Gazi. Izraelski napadi u Siriji dodatno su produbili napetosti, jer Ankara želi stabilnog susjeda i centralizovanu vlast u Damasku.
Militarizacija i diverzifikacija: nova realnost Bliskog istoka
Izraelska agresija ubrzava militarizaciju regije. Saudijska Arabija proširuje saradnju s Kinom i Pakistanom, UAE jačaju proturaketne kapacitete sa Južnom Korejom i Francuskom, a Katar i Kuvajt nabavljaju evropske borbene avione. Sve države Zaliva kupuju turske dronove, dok Turska razvija Steel Dome sistem protivvazdušne odbrane, konkurentan izraelskom Iron Dome-u.
Regionalne inicijative, poput Abrahamovih sporazuma, I2U2 i Negevski samit, dizajnirane da vežu arapske zemlje za Izrael pod američkim nadzorom, sada gube efekat. Normalizacija postaje politički i strateški rizik, dok izraelski napadi na Hamasa u Dohi dodatno podgrijavaju sumnju u pouzdanost Izraela i SAD-a.
Kuda dalje?
Turska i Saudijska Arabija, nekada rivali, sada dijele zabrinutost zbog destabilizujuće uloge Izraela i razmatraju koordinirane napore za stabilizaciju Sirije i okončanje rata u Gazi. Iran i dalje predstavlja sigurnosnu zabrinutost, ali fokus se preusmjerava na Izraelov revizionizam i agresivnu politiku.
Za SAD je situacija izazov: bez kalibriranja politike i adresiranja zabrinutosti Egipta, Zaliva i Turske, Vašington rizikuje gubitak kredibiliteta i uticaja u regiji. Pravi test bit će sposobnost SAD-a da balansira podršku Izraelu, regionalnu stabilnost i pravedno rješenje palestinskog pitanja – posebno u svjetlu humanitarne katastrofe u Gazi i širenja izraelske kontrole na Zapadnoj obali.
Ako SAD ne prilagode kurs, Bliski istok bi mogao ući u novu fazu regionalne fragmentacije, gdje više nije prijetnja Irana, već revizionistička politika Izraela ključni faktor redefinisanja geopolitičkog poretka.
