Kada Milorad Dodik bira čovjeka od povjerenja, to nikada nije slučajnost. Siniša Karan, koji se u javnosti već odavno profilisao kao “ministar za sve”, sada je i zvanično izabran za SNSD-ovog kandidata za predsjednika bh. entiteta Republika Srpska.
Vijest je Dodik saopštio iz Moskve, što samo po sebi dovoljno govori – izbor Karana nije tek lokalni manevar, nego poruka o kontinuitetu politike koja otvoreno ruši temelje Bosne i Hercegovine i traži oslonac na istočnom frontu, u naručju Kremlja.
Karan – birokratski vojnik Dodikove misije
Karan nije harizmatični lider, nije čovjek koji osvaja mase, nije ni političar od kojeg se očekuju vizije. On je birokratski vojnik – tih, poslušan, ali spreman da izvrši svaku naredbu bez pitanja. Dodiku, nakon godina brutalne dominacije u RS-u, upravo takav čovjek treba: neko ko neće samostalno misliti, nego će nastaviti trasirati politiku konflikta, negiranja i secesionizma onako kako mu bude naređeno.
Od komandira stanice policije u Kupresu osamdesetih, do načelnika kriminalističkih istraga u SIPA-i, pa savjetnika predsjednika RS i generalnog sekretara Vlade – Karan je prošao sve stepenice sistema. Ali ono što ga izdvaja nije njegova stručnost, već nepokolebljiva lojalnost Dodiku. On je bio predsjednik komisije za referendum o 9. januaru, učestvovao u svim političkim diverzijama koje su imale za cilj urušavanje institucija BiH, a danas ga, baš zbog toga, Washington drži na crnoj listi.
Kandidatura iz Moskve – politički teatar Dodikovog stila
Nije slučajno da je Dodik Karana “krunisao” u Moskvi. To je jasna poruka da izbor kandidata za predsjednika RS nema nikakve veze s potrebama građana ili demokratijom, već isključivo s Dodikovim strateškim poravnanjem s Rusijom. Karan je tu da obezbijedi kontinuitet politike koja je već godinama na tankoj liniji između političkog ludila i otvorene veleizdaje države Bosne i Hercegovine.
Odluka da se kandiduje Karan, a ne Željka Cvijanović, otkriva i drugu stranu priče: Dodik ne želi nikoga ko bi mogao postati previše samostalan ili ko bi se mogao osloniti na “sopstveni politički kapital”. Cvijanovićka ima međunarodne kontakte i vlastitu političku težinu, što Dodiku smeta. Karan je, naprotiv, aparatčik bez lične moći. Idealno rješenje za vođu koji ne trpi konkurenciju, čak ni među svojim najbližima.
Karan – čovjek sankcija i negiranja genocida
Karan nije samo Dodikov “povjerljivik”, on je i lice politike koja svjesno negira presude međunarodnih sudova i Rezoluciju UN-a o Srebrenici. Kao ministar unutrašnjih poslova, bio je stub provođenja Dodikove politike koja je otvoreno išla protiv teritorijalnog integriteta BiH. Upravo zbog toga američko Ministarstvo finansija stavilo ga je na OFAC-ovu crnu listu.
To što je Karan pod sankcijama, za Dodika nije problem – naprotiv, to je dodatna kvalifikacija. U njegovom svijetu, “neprijatelji Zapada” postaju heroji. Pa tako Karan, koji bi u svakoj normalnoj zemlji bio kompromitovan i politički neperspektivan, u Dodikovom sistemu postaje kandidat broj jedan za predsjedničku fotelju.
Dodikova poruka – vladavina poslušnika
Ova kandidatura jasno pokazuje da u RS-u ne postoji stvarna politička utakmica. Radi se o Dodikovoj privatnoj feudalnoj posjedi, gdje on lično određuje ko će nositi krunu, ali i gdje svi znaju da kruna ostaje lažna jer je stvarni monarh i dalje samo on. Karan je simbol te vladavine poslušnika: čovjek koji nema sopstvenu politiku, ali ima beskonačnu spremnost da izvrši svaku Dodikovu zapovijed.
Brutalna istina – Dodik ne bira najbolje, bira najpokornije
Zašto baš Karan? Zato što mu ne treba lider, nego izvršilac. Zato što u Dodikovoj matrici nije važno ko je formalno predsjednik RS, važno je samo ko povlači konce iz sjene. A taj neko će i dalje biti Milorad Dodik.
Siniša Karan, “ministar za sve”, ulazi u izbornu utrku kao kandidat, ali svi znaju da je on zapravo samo produžena ruka čovjeka koji RS vodi u političku izolaciju, sukobe s međunarodnom zajednicom i sve dublju ovisnost o Moskvi. Njegova lojalnost je jedina ulaznica koju je ikada trebao, a građani RS-a su ti koji će još jednom biti taoci sistema u kojem demokratija ne postoji, nego se sve svodi na Dodikovu volju.
