U okviru manifestacije "Dani džemata i džamija 2026.", Muzej islamske kulture i umjetnosti, u saradnji s Upravom za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u BiH, podsjetio je javnost na manje poznate, ali izuzetno vrijedne elemente vjerske i arhitektonske baštine Bosne i Hercegovine.
Posebnu pažnju ove godine privlače ezan-taševi – kameni blokovi koji su u prošlosti služili kao mjesto s kojeg su mujezini učili ezan u specifičnim okolnostima.
Praksa prilagođena vremenu i prostoru
Historijski zapisi i terenska istraživanja pokazuju da su se, naročito prije modernizacije džamijskih objekata, ezani najčešće učili s munara. Ipak, u određenim situacijama poput jakih vremenskih nepogoda, radova na objektima ili tokom ramazanskih večeri, mujezini su koristili posebne kamene platforme postavljene uz džamije.
Ti kameni elementi, poznati kao ezan-taš ili akšam-taš, imali su funkcionalnu, ali i simboličku ulogu. U nekim slučajevima uz njih se nalazio i dodatni kamen ili ispupčenje koje je služilo kao oslonac ili stepenik za lakši uspon.
Arnaudija i banjalučka tradicija
Jedan od najprepoznatljivijih primjera nalazi se u Banjoj Luci, uz obnovljenu Arnaudija džamiju. Ovaj kompleks, čiji korijeni sežu u 16. stoljeće, danas je poznat i po maloj kamenoj platformi smještenoj pored munare. Upravo s tog mjesta, prema predanju, mujezini su oglašavali akšam-namaz, zbog čega je lokalno stanovništvo ovaj kamen nazivalo akšam-taš.
Vitina i Sarajevo – različita svjedočanstva iste prakse
Slični primjeri mogu se pronaći i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. U Vitini kod Ljubuškog nalazi se kamena munarica džamije Ali-bega Kapetanovića, koja je u potpunosti odvojena od glavnog objekta i predstavlja rijedak arhitektonski primjer iz tog perioda.
U Sarajevu, u haremu Gazi Husrev-begove džamije, čuva se masivni kamen za koji su kroz vrijeme nastajala različita predanja. Dok su ga neki tumačili kao mjesto kazne, historijski izvori potvrđuju da je imao sasvim drugačiju namjenu – korišten je za učenje ezana u posebnim prilikama, posebno tokom ramazana ili u vrijeme kada je munara bila nedostupna.
Glamoč kao prostor očuvanih tragova
Posebno bogato naslijeđe ezan-taševa zabilježeno je na području Glamoča. U mjestu Kovačevci, gdje je rođen poznati kaligraf Ešref Kovačević, očuvan je kamen sa stepenicom koji je mujezinu omogućavao siguran uspon i stabilnost tokom oglašavanja ezana u otežanim vremenskim uslovima.
U Malkočevićima se, pak, nalazi jedan od najstarijih sačuvanih ezan-taševa u Bosni i Hercegovini, smješten uz džamiju iz 1565. godine, koji i danas predstavlja vrijedan materijalni dokaz kontinuiteta vjerske prakse i lokalne tradicije.
Ezan-taševi danas ostaju važan segment kulturno-historijskog naslijeđa, svjedočeći o prilagodljivosti i snalažljivosti zajednica u očuvanju vjerskih običaja kroz različite epohe.
