U mnogim zemljama okruženja, učenici imaju mogućnost da tokom zimskih i ljetnih raspusta privremeno rade, stiču radno iskustvo i zarađuju vlastiti džeparac. Takva praksa ne samo da razvija radne navike i osjećaj odgovornosti, već doprinosi i finansijskoj pismenosti mladih, što dugoročno koristi i njima i društvu u cjelini.
U Federaciji BiH, međutim, situacija je drugačija. Važeći zakoni ne dopuštaju da redovni učenici budu privremeno angažovani kod poslodavaca, iako poslodavci svake godine dobijaju stotine upita od roditelja i mladih koji žele raditi tokom školskih praznika. Posljedica je da mladi ne stiču praktično iskustvo, gube priliku za samostalnost i uče o radnoj etici, dok se istovremeno podstiče crno tržište rada, jer će mnogi tražiti neformalni angažman koji se plaća u gotovini, bez evidencije i bez koristi za državu.
Zakon o radu propisuje da se radni odnos može zasnovati samo za osobe starije od 15 godina, uz saglasnost zakonskog zastupnika i uz ljekarsko uvjerenje koje potvrđuje sposobnost za rad. Ipak, redovni učenici često ne ispunjavaju dodatne uvjete kao što su stručna kvalifikacija i prethodno radno iskustvo, što dodatno otežava njihovo formalno zapošljavanje.
Zakon predviđa i mogućnost angažovanja lica na osnovu ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova, što je oblik rada bez zasnivanja radnog odnosa. Takvi poslovi mogu trajati najviše 60 dana u toku kalendarske godine, a radnici imaju prava na odmor i obavezna osiguranja. Međutim, problem nastaje kada se radi o maloljetnim redovnim učenicima, jer zakonodavni okvir ne precizira kako omogućiti njihovu legalnu registraciju za ovakav rad, dok istovremeno ne narušava prava na obrazovanje i zdravstveno osiguranje.
U susjednim zemljama ferijalni rad učenika predstavlja uobičajenu praksu i važan korak u pripremi mladih za tržište rada. U Federaciji BiH, bez prilagođenih zakonskih rješenja, mladi su i dalje uskraćeni za iskustvo koje bi im omogućilo sticanje radnih navika i finansijsku samostalnost.
Eksperti ističu da bi izmjene zakona i uvođenje regulisanih programa privremenog rada omogućile učenicima sticanje radnog iskustva, dok bi porezna evidencija takvih angažmana služila kao korak ka smanjenju neformalne ekonomije i sprečavanju lažnog prijavljivanja tražilaca posla u budućnosti. U krajnjem, prilagođeni zakonski okvir bio bi koristan i za mlade i za društvo u cjelini.
