Neobičan sastanak u uredu premijera nije izgledao kao protokolarna posjeta. Iza hladnog diplomatskog jezika kriju se signali odnosa Rame i Erdoğana koji se čine najhladnijima od 2009. godine...
Sastanak dan ranije između turskog ambasadora Ceyhuna Erciyesa i Edija Rame bio je pomalo neobičan.
Kada se ambasador sastane s premijerom zemlje u kojoj je akreditovan, to obično nije samo protokolarna procedura ili uručivanje diplomatske note.
Prema diplomatskoj praksi, ambasadori komuniciraju s Ministarstvom vanjskih poslova, generalnim sekretarom ili samim ministrom. Dok sastanak sa šefom vlade uvijek ima političku težinu, jer znači prenošenje direktne poruke od strane čelnika države koju ambasador predstavlja.
Zvanična saopštenja objavljena nakon sastanka, kako od strane albanske vlade tako i od strane turske ambasade, napisana su izuzetno opreznim i birokratskim jezikom.
Stoga, poruke treba tražiti između redova, a ne u njihovom tekstu.
Prema diplomatskim izvorima, sastanak je zatražio lično Edi Rama. Njegov cilj je bio da, preko ambasadora, prenese direktnu poruku predsjedniku Turske, Recepu Tayyipu Erdoğanu.
Sama ta činjenica pokazuje da su odnosi između dva lidera na najnižoj tački u cijelom periodu njihove saradnje.
Prethodnih godina, telefonski pozivi između njih su bili česti.
Rama je redovno posjećivao predsjedničku rezidenciju u palati Dolmabahče u Istanbulu, često neformalno, a ponekad i u pratnji supruge Linde i sina Zaha. Bilo je dugih razgovora, šala i odnosa koji su oboje javno prikazivali kao lično prijateljstvo.
Danas se taj period čini veoma dalekim.
Ne samo da su kontakti prekinuti, već u nekim slučajevima nije nedostajalo ni snažnih izjava samog turskog predsjednika.
Najpoznatiji je bio onaj u kojem je Edija Ramu nazvao "katil dost" - "prijatelj ubice", misleći na njegov odnos s Benjaminom Netanyahuom.
Pored ovog sukoba, politički odnosi između Ankare i Tirane ušli su u novu fazu.
I krugovi bliski Turskoj otvoreno su se uključili u protivljenje Ediju Rami. Međutim, prema izvorima, tenzije su se pojavile i uoči samita NATO-a koji se održava u Ankari. Navodi se da je turska strana prvobitno poslala poziv predsjedniku Bajramu Begaju. Ali, albansko predsjedništvo je odgovorilo da na međunarodnim samitima Albaniju predstavlja premijer, osim u posebnim slučajevima.
To je dovelo do nekoliko dana birokratske komunikacije između dvije strane.
Prema izvorima, čak je održan i telefonski razgovor između Edija Rame i turskog ministra vanjskih poslova Hakana Fidana, gdje se albanska strana usprotivila svakom pokušaju Ankare da diktira ko će predstavljati Albaniju na samitu NATO-a.
Nakon ovog telefonskog poziva, problem je riješen i turski ambasador je otišao kod premijera kako bi formalizirao službenu komunikaciju.
Na ovom sastanku, prema istim izvorima, Edi Rama je zatražio da Turska zatvori iranski ured koji posluje u blizini njene ambasade u Tirani.
Ova struktura je stvorena nakon prekida diplomatskih odnosa između Albanije i Irana, kao rezultat posredovanja Ankare kako bi se izbjegla daljnja eskalacija krize.
Iran je opravdao svoje prisustvo potrebom praćenja aktivnosti iranskih mudžahedina koji se nalaze u Albaniji.
U praksi, prema kritičarima, upravo nakon stvaranja ove strukture, propaganda i digitalna aktivnost s antiizraelskim sadržajem značajno su se povećale na albanskom prostoru.
Još nije poznato kako će Ankara odgovoriti na ovaj zahtjev.
Ali činjenica ostaje da je sam Edi Rama bio taj koji je prihvatio stvaranje ove formule prije nekoliko godina. I ovo je karta koju Turska lako može zapamtiti. Ako pažljivo pročitate izjavu turskog ambasadora, naći ćete neke zanimljive signale.
Piše:
„Tokom sastanka, ocijenjen je odličan nivo bilateralnih odnosa i napredak saradnje u različitim oblastima. Strane su potvrdile volju za daljnjim produbljivanjem odnosa, posebno u ekonomskoj oblasti. Ambasador Erciyes je također izrazio zadovoljstvo predstojećom posjetom premijera Rame Ankari povodom Samita NATO-a.“
U tako malo redova, iščitava se jasna poruka.
Nada za produbljivanje odnosa gotovo se u potpunosti prebacila na ekonomsku saradnju.
Dok strateško partnerstvo, sigurnosno partnerstvo i politička bliskost koji su godinama karakterizirali odnose Rame i Erdoğana, čini se da sada pripadaju prošlosti.
