Venecuelanci u dijaspori širom svijeta ovih dana izražavaju olaku i radost zbog pada Nicolasa Madura, dugogodišnjeg lidera čija je politika dovela zemlju do ekonomske krize, masovnog siromaštva i političkih represija.
Za mnoge izbjeglice i migrante koji su napustili domovinu u potrazi za sigurnošću i boljim životom, vijesti o promjeni vlasti predstavljaju simbol nade i mogućnosti za obnovu Venecuele.
Gradovi s velikim venecuelanskim zajednicama, od Majamija i Madrida do Bogote i Sao Paula, postali su mjesta spontanih okupljanja i proslava. Ljudi nose zastave, skandiraju parole protiv bivše vlasti i dijele priče o godinama provednim u egzilu, pod stalnim brigama za porodice koje su ostale u domovini. Za mnoge, ovo je prvi put da se osjećaju povezano s pozitivnom političkom promjenom od trenutka kada su napustili Venecuelu.
Razlozi ove radosti nisu samo simbolični. Madurova vlada bila je obilježena hiperinflacijom, nestašicom osnovnih životnih namirnica i lijekova, te masovnim represijama protiv političkih protivnika i novinara. Prema podacima UN-a i drugih međunarodnih organizacija, više od pet miliona Venecuelanaca napustilo je zemlju od 2015. godine, stvarajući jednu od najvećih migracijskih kriza u Latinskoj Americi u posljednjih deset godina.
Sada, kada se Madurova era privodi kraju, dijaspora vidi priliku za povratak dostojanstva i stabilnosti, kako u domovini tako i u međunarodnom pogledu. Mnogi migranti u razgovorima ističu da osjećaju olakšanje što njihov glas, borba i stradanja tokom godina egzila nisu bili uzaludni. U isto vrijeme, proslave u inostranstvu služe kao podsjetnik na solidarnost i zajedništvo koje su venecuelanski iseljenici razvili u drugim zemljama, gradeći mreže podrške i održavajući kulturni identitet izvan granica svoje domovine.
Analitičari ističu da pad Madura u dijaspori može imati dugoročne efekte na politiku i ekonomiju zemlje. Povjerenje međunarodne zajednice, mogućnost povratka investicija i olakšani uvjeti za humanitarne projekte mogu biti prvi koraci prema obnovi države koja je decenijama bila pod pritiskom političke nestabilnosti.
Za venecuelansku dijasporu, međutim, ovaj trenutak nosi i emotivnu težinu. Slavlja nisu samo reakcija na političku promjenu; ona su manifestacija olakšanja, nade i čekanja novog početka, u kojem milioni ljudi širom svijeta, koji su napustili svoju domovinu iz nužde, konačno mogu osjetiti da se njihove patnje približavaju kraju.
