Zatvaranje Nacionalne biblioteke BiH i gašenje duše nacije

Dok BiH tonemo u kaljugu političkih igara i neizdrživog političkog licemjerja, prava istina o stanju u zemlji odavno je postala nebitna.

Niko se ne obazire na vapaje institucija koje su do jučer bile stubovi društva, dok se narod gasi u svakodnevnim borbama za opstanak. Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH, simbol obrazovanja, kulture i pismenosti ove zemlje, posljednjih mjeseci doživljava agoniju kakvu ova zemlja nije vidjela. A vlast? Ona ostaje nijema.

Dok su visoki političari zauzeti svojim osobnim interesima i beskrajnim borbama za vlast, institucija koja bi trebala biti bedem kulture, jezika, povijesti i znanja, ostavljena je na milost i nemilost. NUB BiH već mjesecima nije u mogućnosti isplatiti svoje radnike. Zašto? Jer za vlasti ove zemlje nije važno očuvanje kulturnog naslijeđa. U njihovim očima, pismenost, knjige, biblioteke - to su sve nebitne stvari. Oni koji donose odluke ne čitaju knjige. Oni žive u svijetu gdje je najvažnija funkcija držati se za vlast, bez obzira na cijenu koju društvo mora platiti.

Možda bi se trebalo zapitati – zna li uopće iko od onih koji sjedaju za političke stolice u ovoj zemlji što je knjiga? Je li moguće da ti ljudi ikada otvorili neku knjigu, osim ako nije bila u sklopu službenih dužnosti ili usmjerena ka sticanju diploma? Koji je to političar u ovoj zemlji koji je ikada doživio čar knjige, koji je shvatio moć koju ona nosi, i važnost njenog očuvanja za narod, obrazovanje i kulturu? Da li su to oni koji su diplome kupovali na svakom koraku, pa su knjige za njih postale samo težak teret, koji su držali što dalje od sebe? Sigurno je da je većina naših lidera, dok su jahali u svom političkom usponu, izbjegavala ozbiljno učenje, pravu edukaciju, i knjige koje bi im mogle otvoriti oči i razum.

NUB BiH nije samo biblioteka. To je duša Bosne i Hercegovine. Institucija koja čuva naš jezik, našu povijest, našu znanost. Bez nje, u ovoj zemlji ne ostaje ništa osim pustih politikanstava i egoističnih borbi za resurse i moć. A vlast? Oni, izgleda, samo čekaju da institucija umre. Bez srama i stida.

Nakon što je biblioteka ostala bez direktora, a upravljačka struktura praktično srušena, vlasti su nastavljale ignorirati problem. Bez najmanjeg odgovora. Bez ikakvog pokušaja da se spasi ono što još može biti spašeno. I dok ova institucija krahira, mi svjedočimo nečemu što je nezamislivo u svakoj ozbiljnoj državi: smrt pismenosti, smrt kulturne baštine, smrt identiteta. Bez NUB BiH, mi nismo ništa drugo nego puki statistički podaci, bez prošlosti, bez budućnosti, bez glasa.

Nijedna politička stranka nije reagirala. Nijedna institucija nije posvetila pažnju. To je dokaz koliko ovaj narod i njegove institucije ne znače ništa za vladajuće strukture koje već godinama upravljaju ovom zemljom kao svojim privatnim posjedom. Kada su biblioteke, kad su ljudi, kad su ideali postali tako jeftini? Zašto vlasti ne reaguju? Da li je kulturni nestanak ove zemlje samo sitnica u njihovim političkim kalkulacijama? Da li stvarno vjeruju da će narod zaboraviti što su im oduzeli?

U međuvremenu, biblioteka čeka svoju smrt. Zatvorena je za javnost. Radnici nemaju plaće. Institucija koja bi trebala biti okosnica obrazovanja i kulture, nestaje pred očima svih, dok vladajući aparati samo brbljaju o važnosti europskih integracija, o strateškim interesima, a nikoga nije briga za knjige koje nestaju, za znanje koje se guši, za jezik koji se briše.

Problem NUB BiH nije samo problem jedne biblioteke. To je odraz svih političkih i društvenih nepravdi koje nas pognele. To je simptom duboko ukorijenjenog nemara prema obrazovanju, kulturi, pismenosti, budućnosti ove zemlje. Ako se ne potrudimo da spasimo NUB, onda ćemo svjedočiti i fizičkom i kulturnom nestanku BiH. Jer kad nestanu riječi, kad nestane pismenost, kad nestane identitet, tada nestaje i narod.

Nijedna vlast u ovoj zemlji nije imala snage reći: "Nacionalna biblioteka je naš prioritet!" Jer te iste vlasti ni ne znaju što znači imati prioritet kada nije u pitanju vlastiti džep. Da su ikada čitali, da su barem jednom osjetili snagu riječi, možda bi razumjeli da je smrt biblioteke smrt države. Ali oni nisu čitali. Oni su ušli u politiku s kupljenim diplomama, bez razumijevanja suštine onoga što bi trebalo biti bitno za narod.

Ova zemlja se gasi. Njeni korijeni nestaju pred očima. I svi znamo ko je za to odgovoran.