Sa svakim naletom vjetra dolazio je val tjelesnog mirisa, smrad dva tuceta muškaraca širio se kroz mali otvor na teškim željeznim vratima zatvorske ćelije. Unutra su mršavi zatvorenici, odjeveni u smeđa kombinezona, sjedili na tankim sivim madracima.
Prošlo je šest godina od kraja takozvanog kalifata Islamske države, ali za 4.500 muškaraca zatočenih u zatvoru Panorama u sjeveroistočnoj Siriji malo se toga promijenilo od njihovog prvobitnog zarobljavanja.
“Ima rata, zar ne?” upitao je Muhammad Saqib Raza, 45-godišnji britansko-pakistanski doktor optužen da je borac ISIL-a, novinare Guardiana tokom posjete pustinjskom objektu početkom februara. Priznao je da “ništa” ne zna o tome šta se dešava u vanjskom svijetu, iako je od posjetioca iz organizacije za ljudska prava saznao da je Donald Trump sada predsjednik SAD-a.
Zatvorenici nisu imali pojma da Bashar al-Asad više ne vlada Sirijom – činjenicu koju je uprava zatvora zamolila novinare da ne otkrivaju, iz straha da bi to moglo izazvati nemire unutar zatvora, piše Guardian.
Oružje, mobilni telefoni i informacije smatrani su zabranjenim unutar četiri zgrade koje su uglavnom smještale nesirijske muškarce optužene za borbu za ISIL. Čuvari su nosili palice i balaklave kako bi sakrili svoje identitete od zatvorenika, bojeći se da bi njihove porodice mogle trpjeti odmazdu u slučaju bijega iz zatvora.
Iznad teško utvrđenih zatvorskih zidova, svijet kao da je pokušao zaboraviti da hiljade osumnjičenih boraca ISIL-a i dalje čami u pritvoru. Ali stručnjaci upozoravaju da ISIL nije zaboravio na njih.
ISIL se ‘polahko obnavlja’
Prisustvo američkih trupa u Siriji, koje su se 2014. pridružile snagama predvođenim Kurdima da poraze ISIL, pod znakom je pitanja. Vlade poput Velike Britanije, Australije i Francuske uglavnom su odlučile ignorisati problem, oduzimajući državljanstvo navodnim borcima i odbijajući repatrijaciju svojih državljana.
Međutim, nakon pada režima Asada 8. decembra, svijet možda više neće moći ignorisati ostatke ISIL-a.
Kurdski zvaničnici upalili su alarm, upozoravajući da je prijetnja ISIL-a veća nego ikad jer ekstremistička grupa iskorištava sigurnosni vakuum nastao kolapsom sirijskog režima. Aktivnost ISIL-a porasla je u sjevernoj Siriji, a uspavane ćelije, koje su godinama mirovali u sirijskoj pustinji, ponovno su se mobilizirale.
“Kada je Assad pao, IS je zauzeo mnogo novih teritorija i oružje režima. ISIL se polako obnavlja i jedan od njegovih ključnih ciljeva bit će zatvor,” rekao je direktor zatvora Panorama, tražeći da njegovo ime ne bude objavljeno iz straha da bi ga članovi radikalne grupe mogli ciljati.
Kurdska vlast drži do 65.000 osumnjičenih boraca ISIL-a i njihovih rođaka – od kojih je 42.000 stranaca – u zatvorima i kampovima širom autonomne regije koju kontroliraju u sjeveroistočnoj Siriji.
Organizacije za ljudska prava dosljedno pozivaju zemlje da vrate svoje državljane koji se drže u sjeveroistočnoj Siriji. Human Rights Watch je izjavio da je pritvor stranih državljana “nelegalan” i da ih kurdske vlasti drže u “životno ugrožavajućim uvjetima”.
Kurdski zvaničnici strahuju da će grupa iskoristiti trenutni sigurnosni vakuum u Siriji kako bi napala pritvorske objekte i pokušala osloboditi svoje navodne kolege.
Ured direktora zatvora gleda na stari zatvorski objekt, mjesto napada na zatvor iz 2022. godine kada su uspavane ćelije ISIL-a napale spolja dok su zatvorenici unutra uzeli taoce.
Tokom desetodnevnog napada, stotine zatvorenika ISIL-a pobjeglo je, a gotovo 500 ljudi je poginulo. Slomljena fasada starog objekta sada se nadvija nad novoizgrađeni zatvor Panorama, a nazubljeni otvori izdubljeni od projektila podsjećaju da ne smije doći do samozadovoljstva.
“Njihova vjera u IS ojačala je u zatvoru. Organizacija je živa u zatvoru. Za sada je uspavana, ali ako otvorimo vrata, oživjet će,” rekao je direktor zatvora.
Zatvorenici unutar Panorame poricali su bilo kakvu povezanost s ideologijom ISIL-a. Mnogi su tvrdili da nikada nisu bili dio grupe.
Raza, maksilofacijalni hirurg koji je radio s NHS-om u Leicesteru, tvrdio je da je istraživao mogućnosti nekretnina u Turskoj kada mu je ponuđen posao u bolnici u Siriji, priliku koju je opisao kao “dobru za životopis”. Kada je stigao u Siriju, rekao je da je otet, bačen u kombi i prodat IS-u, gdje je radio kao doktor.
Dalje je tvrdio da su simpatije prema ISIL-u koje su njegovi sustanari možda imali nestale.
“Nikada nisam primijetio ništa neobično kod ovih momaka. Ono što vidim ovdje [u zatvoru], ne vidim nikoga ko bi mogao biti prijetnja,” rekao je iza rešetaka u svojoj ćeliji dok su ga ostali zatvorenici posmatrali. Britanska vlada odbila je repatrijaciju Raze, kao što je učinila u mnogim slučajevima gdje su njeni građani imali drugo državljanstvo.
Velika Britanija je osigurala najmanje 15,8 miliona funti za proširenje objekta Panorama, koji smješta nepoznati broj britanskih državljana kojima je oduzeto državljanstvo ili ih Ministarstvo unutrašnjih poslova odbilo vratiti.
Neki zatvorenici bili su otvoreni o svom bivšem učešću u IS-u. Mustafa Hajj-Obeid, 41-godišnji australijski državljanin kojeg je Guardian pronašao živog u zatvoru Panorama nakon što se javno smatralo da je nestao od 2019., zaplakao je kada je govorio o svom članstvu u grupi.
“Pokušao sam izaći nekoliko puta, više puta … Moja žena u kampu, jako je volim i molim je da mi oprosti što sam je izložio i što sam izložio svoju porodicu,” rekao je Hajj-Obeid.
Nijedan od zatvorenika u pritvorskim centrima sjeveroistočne Sirije nije formalno optužen za bilo kakve zločine, niti su prošli bilo kakvo suđenje. Kurdska vlast, koju ne priznaje Damask niti druge države, nije u mogućnosti suditi hiljadama osumnjičenih boraca koje drži.
Osim ako ih zemlje porijekla ne repatriraju, strani muškarci osumnjičeni za borbu s IS-om čini se da su u vječnom pritvoru, gotovo bez ikakve komunikacije s vanjskim svijetom.
Zatvorenici koji su razgovarali s Guardianom tvrdili su da su bili zlostavljani od strane kurdskih vlasti, rekavši da je voda namjerno isključivana kao kaznena mjera, govoreći kratko prigušenim tonovima u prisustvu zatvorskih čuvara.
Bilo je najmanje dva izbijanja tuberkuloze u zatvoru koja su ostavila zatvorenike izgladnjelima. U 2024. godini Amnesty International dokumentirao je fizičko mučenje od strane zatvorskih čuvara.
Direktor zatvora rekao je da čuvari ne tuku zatvorenike, ali je priznao da su uvjeti u zatvorima teški, pripisujući to nedostatku kapaciteta.
Human Rights Watch je izjavio da strane vlade mogu biti saučesnici u nezakonitom pritvoru svojih državljana, što ako je dio sistematske politike može predstavljati “zločin protiv čovječnosti”.
“Kada ljudi ubijaju ljude u Britaniji, stavljaju ih na suđenje, prolazi kroz pravosudni sistem. Ali ovdje, zašto ne? Zašto nas ne stavite na suđenje?” rekao je Raza prije nego što je zatvorski čuvar zalupio vratima, objavivši da je posjeta završena.
