Šutnja koja košta milione: Zavod zdravstvenog osiguranja KS odbija govoriti o kontroli bolovanja
Prošlo je gotovo mjesec dana otkako su Zavodu zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo upućena konkretna pitanja o kontroli bolovanja. Odgovora – nema. Nema čak ni objašnjenja zašto ga nema.
Tako, čini se, izgleda odnos ZZO KS prema javnosti: šutnja kao službena komunikacijska strategija. I to po temi koja direktno pogađa poslodavce, radnike i javni budžet.
Postavljena su pitanja od javnog značaja – koliko je poslodavaca i za koliko radnika od početka godine zatražilo vanrednu ocjenu, odnosno provjeru privremene spriječenosti za rad; koliko je kontrola provela Ljekarska komisija Zavoda i koji su njihovi rezultati; koliko je kontrola provela Drugostepena ljekarska komisija; te koliko uopće komisija djeluje pri Zavodu.
Na ta pitanja odgovor bi morao biti javan. Jer riječ je o sistemu koji građani finansiraju. Međutim, direktor Zavoda, Muamer Kosovac, izgleda ima prečeg posla – rasporediti budžet težak 785,7 miliona KM. Šta građani, koji taj budžet pune, misle o načinu na koji se taj novac koristi, čini se da mu je manje važno.
Rezultati su, nažalost, vidljivi: Kanton Sarajevo ima gotovo četiri puta više bolovanja od evropskog prosjeka. Dok prosječan radnik u zemljama Evropske unije godišnje provede 6,5 dana na bolovanju, u Kantonu Sarajevo ta cifra iznosi čak 22 dana.
Ministri šute, sistem tone
Dok nadležni ministri zdravstva – kantonalni Enis Hasanović i federalni Nediljko Rimac – na ovu pojavu ne reaguju, manji entitet je pokazao da se problem može kontrolisati. Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske proveo je ciljane kontrole i rezultati su konkretni: od 213 provjerenih bolovanja, 56 radnika vraćeno je na posao, 48 ih je imalo opravdanje, dok su ostali u međuvremenu okončali bolovanje ili je postupak još u toku.
Drugim riječima – kada se kontrola zaista provede, sistem odmah pokaže rezultate. Ima i opravdanih i neopravdanih bolovanja, ali barem postoji nadzor koji ima smisla.
Federacija – kontrola samo na papiru
U Federaciji BiH, međutim, kontrola postoji samo formalno. Zakon je jasan, uloge ljekarskih komisija su definisane, rokovi propisani, ali u praksi sve staje. Ljekari nezvanično priznaju da članovi komisija rijetko preispituju odluke svojih kolega, a i kada to urade, proces se lako može pretvoriti u sudski postupak koji traje godinama.
Rezultat – savršen teren za zloupotrebe. Poslodavci snose štetu, troškovi rastu, sistem slabi, a sankcije praktično ne postoje.
Pitanje koje visi u zraku
I dok Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo odbija odgovoriti na pitanja o vlastitom radu, jedno ključno pitanje ostaje otvoreno: Ko će i kada konačno početi raditi posao koji je zakonom definisan, a građani ga već godinama uredno plaćaju?
