Uprkos tome što nisu realizirali ni ranije ugovorene programe aktivne politike zapošljavanja, Federalni zavodi za zapošljavanje dobijaju dodatnih 22 miliona KM.
Riječ je o institucijama koje su odavno postale leglo korupcije, nepotizma i besmislenog trošenja javnih sredstava, dok broj nezaposlenih neprekidno raste, a zavodi praktično ne posreduju u zapošljavanju, već služe samo kao formalni birokratski punktovi za registraciju nezaposlenih – i to često onih koji su odavno napustili BiH, ali ih sistem i dalje vodi u evidencijama.
Sredstva koja se dodjeljuju zavodima nerijetko su, javna je tajna, plodno tlo za malverzacije i zloupotrebe. Istražni organi i tužilaštva sve češće ih stavljaju pod lupu, ali konkretni rezultati izostaju – kao i u većini drugih slučajeva gdje je korupcija postala nepisano pravilo funkcionisanja institucija u BiH.
Milioni se troše, a rezultata nema
Vrijednost ugovora za provođenje mjera aktivne politike zapošljavanja za 2023. godinu iznosila je čak 52 miliona KM, a sada je dodatnih 22 miliona odobreno pod izgovorom potrebe za prilagođavanjem Odluci o minimalnoj plati u Federaciji BiH. No, umjesto da taj novac bude usmjeren u konkretne mjere zapošljavanja, dobar dio sredstava završava na upitnim stavkama, uključujući i isplate zaposlenicima zavoda.
U revizorskom izvještaju jasno se navodi da su zavodi koristili javna sredstva za jubilarne nagrade zaposlenicima – što je eufemizam za čašćenje za nerad. Ukupno je na te nagrade potrošeno više od 20.000 KM, uz dodatne troškove poreza i doprinosa. Drugim riječima, dok se građani bore s inflacijom i besperspektivnošću, zaposleni u zavodima, koji bi trebali pomagati nezaposlenima, nagrađuju sami sebe novcem poreznih obveznika.
Kako su nas vlastodršci natjerali da grizemo jedni druge dok oni pljačkaju
Osim toga, revizorski izvještaji godinama konstatuju da se ne poštuju ugovorne obaveze – korisnici sredstava ne dostavljaju dokaze o uplaćenim doprinosima za sufinansirane osobe, ne ispunjavaju obaveze na vrijeme, a zavodi ne provode adekvatne kontrole. Sve to omogućava zloupotrebe koje prolaze bez sankcija.
Zavodi kao paravan za stranačko uhljebljivanje
Federalni zavodi za zapošljavanje odavno su prestali biti institucije koje se bave stvarnim zapošljavanjem građana. Umjesto toga, postali su ključni mehanizmi za stranačko uhljebljivanje podobnih kadrova. Kroz zavode se, kako kažu upućeni, "rješavaju statusna pitanja" onih koji su "zaslužni" u partijama – a to znači da im se osigurava siguran posao, bez obzira na kompetencije ili potrebe tržišta rada.
Stručnjaci ističu da zavodi rijetko kome zaista pomognu da pronađe posao. Njihova funkcija svedena je na birokratsku registraciju nezaposlenih, pri čemu mnogi od prijavljenih uopšte ne traže posao već su tu samo zbog beneficija, poput zdravstvenog osiguranja. Sve dok zdravstveno osiguranje ostane vezano za status nezaposlenih u evidencijama zavoda, tačan broj nezaposlenih u BiH će ostati nepoznat.
Poseban problem predstavljaju fiktivni projekti zapošljavanja, gdje se određene osobe formalno zaposle samo na određeni period, dok traje subvencija ili program podrške, nakon čega ostaju bez posla. Ova praksa omogućava firmama da koriste državne poticaje bez stvarnog otvaranja radnih mjesta, dok zavodi služe samo kao protočni bojler kroz koji prolaze milioni maraka bez ikakvog dugoročnog efekta.
Kako su Nikšić i drugovi pretvorili porezni sistem u batinu protiv naroda dok povlašteni uživaju plodove naše muke
Zapošljavanje preko zavoda – mit ili realnost?
Ekonomisti i analitičari već godinama upozoravaju da zavodi za zapošljavanje u BiH nemaju nikakav realan uticaj na tržište rada. Sistem je prepun rupa i zloupotreba, a niko se ne bavi njegovim reformisanjem.
Jedan od ključnih problema je i pitanje šta se dešava s osobama koje odbiju ponuđene poslove. Da li ih zavodi brišu iz evidencije? Prate li uopšte šta se dešava nakon što se odobre subvencije? Postoje li sankcije za one koji zloupotrebljavaju sistem? Odgovori na ova pitanja ili ne postoje, ili su prekriveni debelim slojem birokratskog mulja.
Još veći problem je to što veliki broj prijavljenih nezaposlenih u stvarnosti radi "na crno", dok su u evidenciji zavoda samo zbog formalnih pogodnosti. To znači da sistem ne samo da ne pomaže tržištu rada, nego i aktivno doprinosi njegovoj deformaciji.
Ima li nade za reformu?
Ako zavodi za zapošljavanje žele opstati kao institucije, neophodno je da postanu profesionalni, transparentni i da zapošljavaju stručne kadrove, umjesto politički podobnih. Trenutno, oni su samo još jedan produžetak stranačkog plijena u BiH, gdje se kroz fiktivne programe zapošljavanja i raspodjelu javnih sredstava osigurava opstanak političkih elita na vlasti.
Sve dok se sistem ne reformiše iz temelja, zavodi će ostati ono što su već godinama – beskorisni birokratski aparati kroz koje protiču milioni, dok stvarni problemi radne snage i nezaposlenosti ostaju netaknuti.
