HARAČ, LICEMJERJE I JURIŠ NA DNO

Kako su Nikšić i drugovi pretvorili porezni sistem u batinu protiv naroda dok povlašteni uživaju plodove naše muke

Nermin niksic novac 1

U posljednjem saopćenju Porezne uprave Federacije BiH, od 16. januara, s ponosom se istaknulo kako su tokom dvodnevne akcije inspekcijskog nadzora kaznili poslodavce sa više od 700.000 KM.

Iza ove akcije stoji naredba federalnog premijera Nermina Nikšića, čovjeka koji, pod zastavom svog centralnog komiteta, brutalno opterećuje realni sektor dok istovremeno štiti povlaštene.

Nikšić, uz svesrdnu podršku svojih političkih saboraca Vojina Mijatovića i Tonija Kraljevića, povećao je minimalnu plaću, a time i doprinose, te dodatno otežao život poslodavcima. Kada su poslodavci počeli otkazivati radnike, šef centralnog komiteta Vlade FBiH nije okrenuo glavu prema uzrocima. Umjesto toga, Nikšić je, na jednoj od svojih konferencija za medije, javno izdao naredbu v.d. direktoru Porezne uprave Admiru Omerbašiću: kaznite ih, disciplinirajte ih, natjerajte ih da poštuju "harač" koji im je nametnut!

Ali, u ovoj priči o "pravednim kaznama" postoji bitan detalj koji nećete čuti od Porezne uprave. Kada njihovi inspektori u rijetkim trenucima smognu hrabrosti da zavire u javne kompanije pod kontrolom Vlade FBiH, kazne koje tamo napišu završavaju na našim leđima. Da, mi, poreski obveznici, plaćamo penale za nesposobne direktore koje Nikšić i njegovi saborci postavljaju. Tako politički poeni centralnog komiteta dolaze direktno iz našeg džpa.

Siva ekonomija ili siva pravda?

Naravno, nema sumnje da siva ekonomija treba biti iskorijenjena. Ali, Nikšićev progon nije usmjeren na suzbijanje sive ekonomije, već na zastrašivanje poslodavaca koji se usude kritizirati njegovu vlast. Nikšić je odlučio djelovati kao federalni maršal sa Schmidtovim certifikatom, a inspektori Porezne uprave postali su njegovi kauboji. Njihova misija? Utjerati strah među neposlušne poslodavce i pokazati kako se nositi s onima koji ne pristaju na njegovu doktrinu komunističkog vladanja.

Međutim, kada je riječ o najvećim dužnicima Porezne uprave – javnim preduzećima koja dugove mjeri stotinama miliona – Nikšićevi porezni inspektori iznenada postaju nemoćni. Slučajno ili ne, ta preduzeća su pod kontrolom kadrova koje postavlja upravo Vlada FBiH. Kad se Porezna uprava ipak usudi pokrenuti postupak protiv tih kompanija, Nikšić i njegovi saborci odriješe kesu i našim novcem plaćaju nesposobnost svojih direktora. Na kraju, obveznici zakona i platiše poreza postajemo mi, dok povlašteni ostaju zaštićeni.

Kladionice, Mostar i dvostruki aršini

Postavlja se pitanje: zašto Nikšić ne šalje inspektore u kladionice koje duguju milione? Zašto ne usmjeri svoju pravdu prema Jugu, gdje se dugovi SKB Mostar penju iznad 100 miliona KM? Odgovor je jednostavan: Dragan Čović. Komunistički saborac Nikšićevog centralnog komiteta ne bi bio sretan kad bi porezni kauboji uzdrmali njegove povlaštene firme.

Na drugoj strani, u Kantonu Sarajevo, Porezna uprava ne dira dugove KJKP "Gras" i sličnih firmi jer bi time povrijedili interese "svojih" kadrova. Nikšić je željezne pesnice samo prema privatnim poslodavcima koji, na kraju krajeva, pune budžet iz kojeg on finansira svoje političke avanture.

Antinarodna vlast i napad na najslabije

Dok Nikšić brutalno progoni realni sektor, njegov ministar Adnan Delić ima hrabrosti predlagati zakone koji oduzimaju prava osobama s invaliditetom. Opravdanje? Pa, ako zadrže prava, ugroziće budžet! Zvuči kao vic, ali je realnost. Delić predlaže "bolje" rješenje koje podrazumijeva da osobe s invaliditetom primaju manje novca.

Nikšićeva vlada, koja je nametnuta Schmidtovom rukom, ima još dovoljno vremena da nas gurne u najdublje dno jame koju kopaju već mjesecima. Njihova politika zaduživanja, rasipništva i opresije prema onima koji puni budžet jasno pokazuje koliko je ova vlast antinarodna, antiljudska i destruktivna.

Na nama je da odlučimo hoćemo li šutjeti i gledati kako nas guraju ka dnu ili ćemo se inspirisati primjerima iz regije, gdje se građani organizuju i na ulicama bore za svoja prava. Vrijeme je da podvučemo crtu i pokažemo da nećemo više trpjeti. Jer, ako nastavimo šutjeti, postat ćemo samo nijemi svjedoci propasti vlastite budućnosti.