Kad je član Predsjedništva BiH Denis Bećirović u Beču otvorio razgovor s predstavnicima bh. dijaspore i predstavio ideju Globalne mreže bh. dijaspore, cilj je bio jasan: povezati ljude van granica naše zemlje oko onoga što ih zaista povezuje – države Bosne i Hercegovine. Racionalno gledano, ovakav pristup ne negira etnički identitet iseljenika, već naglašava zajedničke vrijednosti i interese koje dijele, bez obzira na narodnost.
Politička reakcija iz Banje Luke Ipak, očekivano, reakcija iz Republike Srpske bila je drugačija. Članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović na Instagramu je poručila da „ne postoji bh. dijaspora“, već „bošnjačka, hrvatska i srpska dijaspora“. Dodala je: „Ako je mreža formirana pri kabinetu samo bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, onda je to mreža bošnjačke dijaspore. Nema potrebe da sami sebe obmanjujemo.“
Politički pažljivo sročeno, jasno upućeno domaćoj publici u RS-u. Međutim, kada se ukloni sloj dnevne politike, tvrdnja jednostavno ne drži vodu. Praksa, podaci i iskustva na terenu pokazuju suprotno.
Dijasporske organizacije kao bh. zajednice U Beču, organizacija Consilium Bosniacum okuplja više od 20 udruženja i nevladinih organizacija koje djeluju kao bh. zajednica u Austriji. Ove organizacije rade na kulturnim projektima, pomažu djeci u obrazovanju i čuvaju identitet države u inostranstvu.
Slične strukture postoje u SAD-u, Kanadi, Njemačkoj, Švicarskoj i širom Evrope. Gotovo sva udruženja u imenu nose „Bosna i Hercegovina“, a ne etničke prefikse. Organizuju škole bosanskog jezika, poslovne forume, investicijske konferencije i humanitarne akcije. Ovo nisu „etničke ćelije“, već zajednice koje njeguju pripadnost jednoj zemlji.
Priznanje od država domaćina i međunarodnih partnera Austrijska gradska uprava i savezna ministarstva godinama sarađuju s bh. organizacijama. Partneri u projektima uvijek su „bosanskohercegovačke zajednice“, a ne „bošnjačke“ ili „srpske“ dijaspore. Slično je i u Švicarskoj, gdje program Diaspora for Development fokusira svoje aktivnosti na povezivanje bh. dijaspore s razvojnim projektima u BiH.
Čak i u istraživanjima Svjetske banke i Evropske komisije, bh. dijaspora tretira se kao državna jedinica, skup građana porijeklom iz BiH, bez obzira na vjeru, jezik ili entitet. Svijet gleda državu, a ne etničke prefikse.
Složeni identiteti iseljenika Među iseljenicima postoje i udruženja koja njeguju vjerski, kulturni ili etnički identitet, što je sasvim legitimno. Ali većina ljudi u dijaspori ima složene identitete – neko je i Bošnjak i Bosanac, Hrvat iz Bosne, Srbin iz Krajine – prije svega građanin koji šalje pomoć u BiH, čuva bosanski jezik i finansira projekte u rodnom gradu.
Rezultat na terenu to potvrđuje: od konferencija i investicijskih foruma do humanitarnih akcija, bh. dijaspora pokazuje da Bosna i Hercegovina nije samo politički entitet, već dom.
Zašto se priča iz RS-a i dalje pojavljuje Tvrdnja da „ne postoji bh. dijaspora“ politički služi jednostavnoj svrsi – narativu iz manjeg bh. entiteta da svaka državna inicijativa predstavlja prijetnju konstitutivnosti naroda. To je stari refleks iz RS-a: kada nešto spaja ljude, pokušaj to odmah podijeliti.
Međutim, takve tvrdnje nisu samo netačne, već i štetne. One vrijeđaju ljude koji svakodnevno ulažu energiju, novac i ljubav u BiH – čuvaju jezik u Švedskoj, organizuju turnire u Americi, finansiraju škole u Goraždu i Mostaru, šalju pomoć bez obzira na etničku pripadnost.
Bh. dijaspora postoji. I ona je dokaz da Bosna i Hercegovina živi u srcima svojih ljudi, bez obzira na granice ili političke manipulacije.
