Nije zapad u Bosni i Hercegovini i na Kosovu vojno intervenirao protiv Srbije i pobunjenih bosanskih Srba zato što su međunarodno pravo i pravda bili na strani BiH ili Kosova, već zato što je u tim trenucima srbijansko rukovodstvo svoju velikosrpsku politiku provodilo brutalnom agresijom, genocidom i zločinima što je prijetilo da izazove širu destabilizaciju i time naruši njihove političke i ekonomske interese.
Nikada zapad nije imao problem sa time što Srbija želi da dominira Balkanom, da provodi svoju velikosrpsku hegemonističku politiku, problem je nastao zato što je to Slobodan Milošević htio uraditi na pretjerano krvav i zločinački način.
Ni određena količina sile ne bi bila problem, uostalom to je pokazala i činjenica da se NATO nije aktivirao sve do četvrte godine rata u BiH, ali je na koncu postalo problem, jer su srpska vojska i policija za tri četiri dana poubijali više od osam hiljada ljudi u Srebrenici!
Istovremeno, izgradio se snažan otpor, a pojavili su se znakovi da bi klanje Bošnjaka, uz direktan prijenos na televiziji, moglo izazvati buđenje i reakciju muslimana širom svijeta.
Dakle, ni danas zapad, a time se prvenstveno misli na SAD i ključne evropske sile nemaju problem da Aleksandar Vučić ima slične ili iste ciljeve kao i Slobodan Milošević. Dok god koristi nešto drukčije metode on će biti vrlo poželjan partner i saradnik.
Ove činjenice možda najbolje objašnjavaju američku politiku posljednjih mjeseci na Balkanu. Oni koji smatraju da je došlo do promjene te politike griješe - došlo je zapravo do promjene u odnosima na Balkanu.
Ekonomski osnažena Srbija, koja je do prije desetak petnaest godina imala tešku unutrašnju političku situaciju i ekonomska previranja, sada se vratila provođenju svojih davnašnjih političkih ciljeva na Balkanu. Jedina razlika je u tome što Miloševićevu, ili Garašaninovu politiku, Vučić provodi drugih metodama, mada ni one “vojne još nisu isključene”. To su na zapadu s radošću i otvorenih ruku dočekali, jer nikada sa time nisu imali problem. To je zapravo Srbija kakvu oni vole i kakvu žele.
Jer, zapad želi mir na Balkanu, a jedina država koja izaziva rat je Srbija, a ako imaju Srbiju koja neće pokretati agresiju i njihovi su interesi zaštićeni. Pitanje dominacije ih ne zanima, niti će niti su ikada BiH ili Kosovo branili od srbijanske dominacije.
Dakle, nije se promijenila američka politika, promijenila se Srbija, postala je ekonomski, politički i medijski snažnija – mnogo poželjniji partner. Za to vrijeme bosanska i kosovska politika je ostala ista, manje snažna i manje prijemčiva i manje bitna zapadnim ciljevima. Mir smo vam osigurali, sami se borite protiv srbijanske dominacije, kao da nam apsolutno nepravedno i nepravično poručuju. Ali, pravde i pravičnosti u međunarodnoj politici ima koliko i umjetnosti u turbo folku.
