"Ako je kokain droga, ja sam ovisnik o drogama." Izjava koju svi pamte jedna je od najikoničnijih u historiji fudbala.
Ali, moramo vas razočarati, potpuno je izmišljena. Ali to ne znači da ne prikazuje savršeno borbu glavnog lika ove priče sa svojim demonima.
Fudbalska ikona je jedan od najprostituiranijih termina za najvažniju (sporednu) stvar na svijetu. S hiperinflacijom, zvijezda gubi na značaju. Međutim, postoje igrači čiji izgled i harizma čine gotovo jednoglasan konsenzus među svim ljubiteljima fudbala da zaslužuju titulu ikone.
Jedan takav lik je Claudio Caniggia, argentinski napadač koji je bio Maradonin ljubavnik na terenu i dijelio je genijalnu sklonost aktivnostima van terena. Njegov život obilježili su veliki trenuci u historiji fudbala i skandali koji su ga učinili jednom od najvećih ikona romantičnog perioda prelaska iz osamdesetih u devedesete, vremena kada su fudbaleri bili bogovi.
Sin vjetra rođen je na atletskoj stazi
Caniggia je rođen 1967. godine u Hendersonu, malom gradu 240 kilometara od Buenos Airesa, a fudbal nije bio njegova prva ljubav. Bila je to atletika, i od malih nogu se takmičio u svim zamislivim disciplinama, posebno onima koje su cijenile brzinu.
Bio je član svih omladinskih atletskih timova u zemlji. Trčao je na 100, 200 i 400 metara i skok u dalj, a kao tinejdžer, prema lokalnim hroničarima, pretrčao je 100 metara za manje od 11 sekundi. Osvajanje Argentinom Svjetskog prvenstva 1978. godine, prvo u historiji zemlje, donijelo je dodatni procvat "baby footballa" naciji koja je već bila luda za fudbalom.
Caniggia je sa 15 godina ušao u omladinski sistem River Platea, jednog od dva najveća argentinska kluba. Svoje brzinske talente prenio je na fudbalski teren. Još kao golobrado dijete dobio je nadimak koji će ga pratiti do kraja života - Sin vjetra.
Eksplozija i transfer više milijardi dolara u Italiju Caniggia se pridružio prvom timu Los Millonarios 1985. godine, u dobi od 18 godina. Bila je to najuspješnija sezona u historiji kluba, osvojivši argentinsko prvenstvo, Copa Libertadores, Copa Interamericana ("Sveamerička liga prvaka") i Interkontinentalni kup, postavši svjetski prvaci prvi i jedini put u svojoj historiji. Pobijedili su rumunsku Steauu.
Međutim, bila je to sezona u kojoj je Caniggia igrao sporednu ulogu. Tim je predvodio legendarni urugvajski centar Enzo Francescoli, a dugokosi plavi Sin vjetra postao je prvi tim tek sljedeće sezone. U naredne dvije sezone profilirao se kao jedno od najnezaustavljivijih krila u Južnoj Americi, a utakmica koja će mu promijeniti život odigrana je 1987. u Zürichu.
Tamo je Italija odigrala prijateljsku utakmicu protiv novokrunisanih svjetskih prvaka Argentine. To je bio njegov debi za nacionalni tim. Italija je pobijedila 3-1, ali Caniggia je neumorno radio u odbrani Azzurre u drugom poluvremenu i to nije prošlo nezapaženo.
Diego Maradona se odmah sprijateljio s njim, a nakon utakmice je kratko rekao: "Ovaj mališan će igrati još mnogo utakmica za nas, obratite pažnju na ono što govorim." Caniggia je također impresionirao skaute Rome, koji su dogovorili veliki transfer s Riverom.
Međutim, Rimljani su ljeti zakasnili s plaćanjem prve, predugovorne rate, a u posljednji čas se u posao umiješao Hellas Verona, klub koji je dvije godine ranije senzacionalno postao prvak Italije. Malo se zna o iznosu i kanalima plaćanja transfera, ali je Gazzetta pisala o iznosu od tri milijarde lira. Ekvivalentna vrijednost ovoga danas bi bila približno 1,5 miliona eura, što je za to vrijeme predstavljalo mega-kompenzaciju.
Rok zvijezda
U Evropi je predstavljen kao Lav sa dugom plavom kosom, pažljivo njegovanom posebnom hidrogenskom formulom. Izgledao je više kao rok zvezda nego kao profesionalni fudbaler, i tako su ga i navijači dočekali. Caniggia je osvojio navijače Verone već u svom prvom nastupu.
U preliminarnom kolu Kupa Italije, u žestokom derbiju protiv Vicenze na stadionu Romeo Monti, postigao je jedini gol na utakmici u 87. minuti. Ovakav razvoj događaja izazvao je velike nerede na tribinama i masovnu tuču, a tome je doprinijela i činjenica da je stadion imao nestanak struje, a bijesni navijači napali su policiju.
Utakmica za zelenim stolom registrovana je rezultatom 2:0 za Veronu. Caniggia je nastavio svoje sjajne nastupe u kupu. Postigao je golove u grupi sa Sambenedettesom, Torinom i Arrigo Sacchijevim Milanom, koji će postati njegova omiljena žrtva u Italiji. Ekipa je zaustavljena tek u četvrtfinalu kada je Pisa bila bolja u dvomeču.
U prvenstvu su stvari išle mnogo gore i sporije. 22. januara 1989. godine dogodila se druga prekretnica u njegovoj karijeri. U gostujućoj utakmici protiv Bologne imao je težak sudar s Ivanom Bonettijem, nakon čega je ostao ležati na travi vrišteći. Slomila mu je fibula, sezona u kojoj je Verona završila na 11. mjestu bila je za njega završena, a pravi problemi su tek počeli.
Na putu gore. Ili dolje?
Caniggia je proveo sljedećih sedam mjeseci oporavljajući se. Ili je barem trebao. Kako mnogi italijanski hroničari tvrde, upravo je tokom ovog perioda Caniggia počeo živjeti jednako brzo i van terena kao što je živio i na njemu.
Sve više se družio i izlazio s Maradonom. Putovao je u Napulj, Maradona je dolazio k njemu na sjever zemlje, sve što je zaradio trošio je na žene, piće i svu ostalu rekreaciju koja prati takav način života.
Već je sreo istog neprijatelja koji će njegovog brata poslati u pakao - kokain. Godine 1988. uhapšen je u raciji na zabavi na kojoj se okupljala krema veronskog šoubiznisa. Kod njega je pronađena mala količina kokaina.
U tom trenutku nije bilo pravnih posljedica za njega, jer je zaključeno da je sporni iznos bio za ličnu upotrebu. "Zadovoljstvo, žene i zabava podstaknuta drogom", navodi se u policijskom izvještaju. Caniggia i nekoliko drugih poznatih ličnosti su "uhvaćeni" nakon što je policija prisluškivala jednog od doušnika na zabavama.
Maradona je bio gost na nekoliko takvih zabava, ali je njegova uloga uglavnom bila zataškana. Čak i tada su italijanski mediji sumnjali da je napuljska Camorra uticala da se Maradonino ime izostavi iz policijskih dosijea. Iako je Caniggia negirao da je koristio droge, orgije i zabave održane u preuređenom kozmetičkom salonu u centru grada već su bile nadaleko poznate.
Prije nego što je uopće stigao u Italiju, glasine o problematičnom momku bile su glavna tema razgovora u lokalnim medijima. "Caniggia još nije ni stigao u Italiju, a već ima reputaciju neprijateljski nastrojenog čovjeka. Ovdje kažu da je lud. U redu, mi ga zovemo ludim, ali to se mora ispravno protumačiti. Caniggia je nevjerovatno jak", branio ga je Maradona.
Put za Italiju vodi preko Bergama
Caniggia je napustio Veronu i otišao u Atalantu nakon samo godinu dana, ljeta 1989. Cijena? Prava pogodba, ispostavilo se. Boginja je platila Veroni oko 300 miliona lira i poslala Šveđanina Roberta Prytza u suprotnom smjeru.
„Caniggia je bio najbolji igrač kojeg sam vidio u ovom dresu u svojih 30 godina u Atalanti“, rekao je bivši generalni sekretar kluba Giacomo Randazzo za Bergamo News u maju 2020. „Naravno, zajedno s Gaetanom Scireom, koji je tragično preminuo iste godine. Na njegovom predstavljanju, nekoliko hiljada navijača okupilo se ispred prostorija kluba. Claudio je izašao i pozdravio ih. Nije bilo sumnje, doveli smo vrhunskog igrača“, rekao je Randazzo.
Sezona 89/90. bila je najbolja u Canigginoj karijeri, barem što se tiče Italije. Trener Emiliano Mondonico pretvorio je brzog i nespretnog krilnog igrača u igrača koji igra mnogo bliže golu i postaje drugi plejmejker. Sa deset golova, uključujući dva protiv Lazija i Milana, Caniggia je istakao snažnu kandidaturu za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Italiji, gdje je Argentina odbranila titulu.
Njegovi problemi van terena nisu nestali. "Kada bi nam Mondonico dao slobodan utorak, pobjegao bih u Monte Carlo", prisjetio se u intervjuu za Libero. "U srijedu ujutro, u 6:30, krenuo bih za Monte Carlo u Porscheu. Vozio sam 240 km/h i trebalo mi je dva i po sata od Bergama."
Otišao je na Svjetsko prvenstvo zbog Maradone
Na terenu je Sin vjetra isporučio sve, ali samo nekoliko mjeseci prije početka prvenstva, trener Carlos Billardo rekao je Maradoni da neće pozvati Caniggiu na turnir, iako je Sin vjetra bio važna karika u kampanji tima za Copa Americu 1991. godine, pretposljednju prije nego što će je Messi i njegov tim osvojiti 2021. godine.
„U redu“, rekao je Maradona, namjestio kravatu i dodao: „Nas je dvojica, a ti si jedan.“ „Ne budi budala“, zaprijetio mu je Billardo, a Maradona je opet imao spreman odgovor: „Nas je dvojica, a ti si jedan.“ Tako je Caniggia, nakon dva neuspješna Copa America kao tim, završio na najvećem turniru svoje karijere zahvaljujući Maradoninom ucjenjivanju trenera.
Caniggia nije bio starter u prvoj utakmici. Maradona je prijetio da ni on neće igrati, ali je ipak igrao. Kamerun, tada osramoćena reprezentacija, šokirao je svjetske prvake kada je napadač Canon Yaoundea, François Omam-Biyik, postigao prvi gol.
Caniggia je ušao na poluvremenu. U 61. minuti je pobjegao kamerunskoj odbrani i natjerao Andreu Omam-Biyika, brata prethodnog strijelca, da ga slomi i zaradi crveni karton. Argentina je nastavila pritiskati, a u 87. minuti Caniggia je iz pogrešnih razloga ispisao historiju Svjetskog prvenstva.
Ponovo je iznenadio Afrikance i pobjegao po krilu, a onda je Benjamin Massing napravio jedan od najpoznatijih i najbrutalnijih prekršaja u historiji Svjetskog prvenstva. Dobio je direktan crveni karton. "Opći utisak je bio da mu cilj nije bio samo slomiti Caniggijine noge, već da ih doslovno odvoji od ostatka tijela", napisao je Pete Davies u svojoj knjizi "Sve je odigrano".
Međutim, Argentina nije uspjela spriječiti senzaciju. Međutim, pobjeda od 2-0 u drugom kolu protiv SSSR-a i neriješen rezultat s Rumunijom u posljednjoj utakmici bili su dovoljni da osiguraju susret s najvećim rivalom Brazilom u osmini finala. Tamo je Maradona konačno dobio svog Robina, nekoga kome je vjerovao na terenu i na koga je mogao računati da će iskoristiti stalnu pažnju svih na Batmana.
Maradona je konačno dobio svog Robina, koji nije igrao u finalu zbog starog pravila Brazil je bio mnogo bolji, žestoko napadajući Argentince. Međutim, u 81. minuti Maradona je napravio svoj čuveni prodor. U posljednjem trenutku, prije nego što je izgubio loptu, okliznuo se i poslao je Caniggiji u šesnaesterac.
"Nisam ništa vikao na njega, nisam tražio loptu, jer sam znao da će me vidjeti. To je Maradona. Nije bilo važno što je padao. Bilo je nevjerovatno jer je vidio ono što niko drugi nije vidio", rekao je kasnije Caniggia.
"Odigrao sam loptu naprijed i vidio svjetlo. S terena sam sebi govorio: 'Šutaj, Cani, molim te, šutaj.'" Caniggia je poslušao, ubacio loptu u gol, a zagrljaj dvojice iscrpljenih igrača bio je slika koja je obišla svijet, poslavši Argentinu u četvrtfinale.
Tamo je Tomo Ivković odbranio jedan od dva Maradonina penala u karijeri (jeste li to ikada čuli?), ali su Albiceleste prošli dalje. U polufinalu je odigrana kultna utakmica u Napulju s domaćinima. "Kučkini sinovi", bilo je očito na Maradoninim usnama prije intoniranja himne, a godinama je tvrdio da je Italija namjerno smjestila utakmicu u njegov grad da bi mu inat.
Italijani su poveli golom Totoa Schillacija iz Zlatne kopačke, ali 20 minuta prije kraja, Caniggia je iskoristio rijetku grešku Waltera Zenge, nadmudrio ga i glavom uveo utakmicu u još jedno izvođenje penala. Argentina bi u tom pobijedila, ali Maradona je ostao bez svog Robina uoči finala.
Caniggia je pred kraj utakmice dobio svoj drugi žuti karton na turniru, što je značilo da će biti isključen iz najveće fudbalske utakmice na planeti. Argentina je izgubila 1:0 na penale, a Maradona nije sumnjao ko je kriv: "Kučkini sinovi. Prvo su isključili Caniggiu jer ih je isključio, a onda su dali penal Nijemcima."
Bergamski idol je otišao u Rim i iznenada pao Ovenčan svjetskom slavom po prvi put, Caniggia se vratio u Deu kao svjetski viceprvak, gdje je proveo još dvije godine. Najveći uspjeh ekipe u tom periodu bio je plasman u četvrtfinale UEFA kupa, a usput su Italijani izbacili i Dinamo, predvođen mladim kapitenom Zvonimirom Bobanom.
„Leti, Caniggia, leti, izbaci Italiju i odvedi nas u Evropu s vrećom kokaina“, pjevali su mu Atalantini ultrasi sve do ljeta 1992. Tada je prešao u Romu za deset milijardi lira, 30 puta više od iznosa za koji ga je Atalanta dovela.
Roma sanja o velikim stvarima sa skupim pojačanjem koje ponovo igra mnogo bolje u nacionalnom i UEFA kupu nego u prvenstvu, ali u martu 1993. godine njegova karijera u Italiji dolazi do naglog i bolnog pada. Nakon susreta sa Napolijem (1:1), u njegovom urinu je otkriven kokain.
Ovog puta Caniggia nije ni pokušao osporiti tvrdnju. "Dva dana prije utakmice sam pušio cigaretu. Kokainsku cigaretu. To je gotovo čisti kokain koji se mora sagorjeti da bi se uzeo. Nešto poput cracka, ali djeluje mnogo brže. Potrebno je samo nekoliko sekundi da vam udari u mozak", rekao je Caniggia novinarima.
Nakon nekoliko problema s drogom i dopingom u Seriji A, Italija je odlučila poslati poruku. Roma je kažnjena sa sto hiljada lira zbog "indirektne odgovornosti", a Caniggia je dobila 13-mjesečnu suspenziju.
Uprkos suspenziji, Caniggia je otišao na Svjetsko prvenstvo u SAD 1994. godine. Argentina se tamo nije proslavila. Claudio je postigao dva gola za Nigeriju. Činilo se da se između njega, mladog Batistute i Maradone razvija savršen trio i partnerstvo, koji je nekoliko mjeseci prije Svjetskog prvenstva proveo u improviziranoj rehabilitacijskoj klinici na imanju gdje su doktori i treneri dolazili da očiste njegovo tijelo i pripreme ga za posljednji veliki turnir u životu.
"Pustite me da uživam u ovom čudovištu koje imam pored sebe. Osjećam se deset puta srećnije nego što se ti osjećaš zbog mene. To je zato što je ovaj čovjek, kojeg imam pored sebe, postigao dva gola i igrao onako kako je igrao. Danas mi je prijatelj potvrdio da je živ", Maradonini bomboni su ispadali iz usta kada je pričao o Caniggiji.
Kada je Božja ruka zabila gol protiv Grčke, činilo se kao da se sprema nešto veliko, ali iluzija je bila kratkog vijeka. Nasmijan i nesvjestan, Maradona je otišao na doping test, na kojem nije uspio, zaradivši još jednu suspenziju i efektivno završivši svoju reprezentativnu karijeru. Caniggia je propustio utakmicu osmine finala zbog žutog kartona, a Argentina je tamo eliminisana od strane Rumunije.
Povratak kući
Nakon što mu je istekla suspenzija u Italiji, Caniggia je otišao na jednogodišnju posudbu u Benficu, gdje je pokazao da još uvijek ima vatre u sebi. Postigao je 16 golova u 36 nastupa, što je bio njegov najbolji golgeterski učinak u karijeri. Posudbu je sponzorirao Parmalat, tajkun koji je bio vlasnik kultne Parme.
Caniggia se nikada nije vratio u Romu. Boca Juniors je dogovorila "posao stoljeća". Medijski mogul Eduardo Eurnekian je otkupio prava na njega od Rome i prava na Maradonu od Racinga i posudio ih Boci, kako bi dvije najveće argentinske ikone devedesetih konačno mogle igrati zajedno.
Caniggia će tamo ostati tri sezone i igrati vrlo dobar nogomet, ali bez ikakvog značajnijeg timskog uspjeha. Jedini nezaboravan trenutak dogodio se u Superclassicu protiv Rivera kada je Boca pobijedila 4:1. Caniggia je postigao hat-trick, a na jednom od golova on i Maradona su imali kultno slavlje.
Poljubili su se jezicima, a slika dvojice saigrača u ljubavnom zagrljaju postala je viralna. Zamalo je izazvala veliku kontroverzu kada je Caniggina supruga, Mariana Nannis, rekla: "Smatram to ponižavajućim. Živjela sam u Italiji s malom djecom, a onda sam na televiziji u kafiću vidjela svog muža kako ljubi Maradonu."
Svi Italijani su pričali o tome. Bilo je ponižavajuće za mene, iako se nikada prije nisam svađala sa svojim mužem." Diegov odgovor nije dugo čekao: "Claudio je jedan od mojih najboljih prijatelja, ali ako ne može kontrolirati svoju ženu - za mene ne postoji."
Godinama kasnije, Maradona je u svojoj autobiografiji otkrio koliko ga je skandal pogodio. "Vladao je pakleni haos, kakav je samo Mariana mogla stvoriti. Optužila me je da sam uništio život njenog muža, dok je u stvarnosti Caniggia bio neko koga sam jako volio. Opet sam se pokazao kao trula jabuka. Mislim da me je cijela priča više potresla od samog Caniggie. Upao sam u strašnu depresiju.
„Vidio sam Caniju, svoju prijateljicu, tako tužnu... To me je slomilo. Djelovalo je glupo, ali takav sam. Iste večeri odlučio sam da prestanem da se miješam, da pustim Nannis da radi šta god želi“, napisao je, najavljujući pakao kroz koji je par Caniggia prolazio mnogo prije nego što je iko znao za to.
Da bi zadržao imidž nepokorene rok zvezde, Caniggia je propustio Svetsko prvenstvo 1998. u Francuskoj jer je odbio da se ošiša na zahtev selektora Danielea Passarelle.
Najbizarniji transfer ikada?
Nakon Argentine, Caniggia se ponovo vratio 1999. godine. Ovaj put u Bergamo. Izblijedjela zvijezda se probila kroz ples i postigla samo jedan gol cijele sezone. Zatim, ljeta 2000. godine, napravio je jedan od najbizarnijih transfera u historiji fudbala.
Peter Marr, vlasnik Dundeeja u Škotskoj, nedavno je preuzeo klub i spasio ga od ispadanja, a zatim je skovao pakleni plan da ugrozi Celtic i Rangerse. Što je još važnije, Dundee je bio u opasnosti da izgubi status grada jer je sve manje ljudi željelo tamo živjeti. Gradu je očajnički trebalo nešto što će ga rasplamsati.
Ključna figura u tom procesu bilo je potpisivanje Caniggie, koji je potpisao za mali i relativno nepoznati škotski klub u dobi od 33 godine. "Dundee se nije ovako tresao otkako su Beatlesi tamo svirali".
Caniggia je proveo samo jednu godinu u Dundeeju, ali je odmah postao velika zvijezda za navijače. Prema riječima legende kluba Patricka Barclaya, on je jedan od najvećih ikada. "Caniggia je donio dašak magije, svjetske klase kakvu nikada prije nismo vidjeli. Nismo mogli vjerovati šta nam se dešava. Svaki njegov dodir pratili su uzdasi. Ovdje je dobio tretman kao Maradona u Napulju."
Caniggia se i van terena ponašao kao Maradona u Napulju. Na poluvremenu je iznajmio privatni avion i odveo cijeli tim na cjelodnevni "team building" u Bergamo. Popile su se boce šampanjca, a jedna gospođa koja je došla da pravi društvo igračima onesvijestila se kada je ugledala argentinsku zvijezdu.
Sljedećeg ljeta, menadžer Rangersa Dick Advocaat ga je nagovorio da dođe u protestantski dio Glasgowa. Tamo je Caniggia proveo posljednje dvije uspješne godine svoje karijere. Osvojio je dva kupa, Liga kup i tek drugo prvenstvo u karijeri - prvo nakon titule s Riverom gotovo dvadeset godina ranije.
Nastupi u Škotskoj donijeli su mu iznenadni poziv na Svjetsko prvenstvo 2002. godine. Međutim, tamo nije ni ulazio u igru, ali je uspio zaraditi crveni karton na klupi u remiju protiv Švedske nakon što je psovao i prijetio sudijama.
Posljednji lov u životu odradio je u jednoj sezoni u Kataru na nagovor tamošnjih naftnih magnata koji su mu plaćali za sve njegove poroke, a 2012. godine se pomalo šokantno i lažno vratio fudbalu u 45. godini kada je odigrao par utakmica za niželigaša Wembleyja iz Londona.
Tamo je igrao s bivšim zvijezdama poput Raya Parloura, Martina Keowna i Graemea Le Sauxa. U stvari, to je bio projekt za veliki dokumentarac i svojevrsni reality show u kojem je mali klub pokušao pobijediti u utakmici FA kupa na kultnom Wembleyju.
Demoni ga proganjaju
Nakon karijere, Caniggia se povukao u mnogo mirniji život. Vratio se živjeti u Argentinu, gdje je 2019. godine upoznao Sofiju Bonelli, 26-godišnju manekenku. Počeo je vježbati jogu, paziti na prehranu i, kako kaže, potpuno je izbacio sve poroke iz svog života, osim problema s bivšom suprugom Marianom Nannis.
Mnogi tvrde da su problemi počeli 1996. godine, kada je Caniggiaina majka izvršila samoubistvo, navodno zato što joj je snaha zabranila da viđa svoju djecu. Nanis je tvrdila da ju je Caniggia godinama zlostavljao.
„Nisam razvedena, Claudio Caniggia je i dalje moj muž, sviđalo se to ljudima ili ne. Došla sam ovdje da spasim svog muža od prostitucije i ovisnosti o drogama. Sada je u vezi s prostitutkom koja ga stalno drži nadrogiranim. Još jednom sam došla da ga spasim: spasila sam ga mnogo puta u životu. Uvijek sam pokušavala da ga zaštitim i držim pogrešne ljude podalje od njega. Uspjela sam.“
"Ali dođe vrijeme kada više ne možete izdržati. Previše je. Oko njega je mnogo loših ljudi koji iskorištavaju njega i njegov problem s ovisnošću", rekla je njegova bivša supruga u argentinskoj talk show emisiji, prepričavajući najtraumatičniju epizodu svog života.
Optužen za ubistvo djeteta zbog vrećice kokaina
"Jednom je otišao na večeru i vratio se pijan. Bacao me je o zidove i vikao: 'Kučko, ubit ću te!' Bio je pijan i nadrogiran. Ali izgubila sam dijete zbog njega. Kad sam bila trudna, napao me je jer sam sakrila vrećicu kokaina u džepu. Kad sam stavila ruku u džep, gurnuo me je i utrčala sam u auto."
"Drugog dana sam bila na masaži i odjednom sam osjetila toplinu među nogama. Pogledala sam i sve je bilo puno krvi. Otišla sam kod ginekologa i on je rekao da nema izlaza. Danas bih imala 12-godišnjeg sina. Claudio ga je ubio zbog paketića kokaina", rekla je.
Njen bivši muž je brzo odgovorio: "Volio bih da se ovoj ženi nekako može pomoći. Molim pravne i psihijatrijske službe da reaguju. Ona samo želi pažnju. Teško je bolesna i treba joj pomoć", napisao je na društvenim mrežama.
Danas radi kao uspješan fudbalski menadžer, ali ga proganjaju demoni starog života, baš kao i njegovog fudbalskog i životnog brata i uzora. Obojica su iza sebe ostavili sjajne fudbalske epizode, ali i uništene porodice, djecu s kojom ne razgovaraju, nesreću, poroke, bolest i smrt.
U intervjuu pred kraj života, Maradona je, opisujući njihovo prijateljstvo, vjerovatno najbolje opisao samog Caniggiju. "Osjećao sam da je on jedini koji je razumio kroz šta prolazim. Oduvijek sam ga volio. Cani mi je brat."
