U Bosni i Hercegovini privatni biznis i političke veze odavno plešu u istom ritmu – i to ne onom finom, salonskom, nego onom koji podsjeća na razuzdani pir nad javnim interesom.
Najnoviji primjer dolazi iz Banjaluke, gdje Milan Keserović, zet Zorana Tegeltije – direktora Uprave za indirektno oporezivanje i visokog funkcionera SNSD-a – širi svoje poslovno carstvo kupovinom privatne zdravstvene ustanove „MR klinika“.
Keserović je za svega 30.000 KM postao stopostotni vlasnik klinike, otkupivši udio od Biljane Mrdić, koja ju je, zanimljivo, tek prethodno kupila od Đure Krčiča iz Kotor Varoša. Cijeli lanac transakcija, iako na papiru potpuno legitiman, ostavlja onaj poznati ukus “porodičnog biznisa” u kojem se vlasništvo i funkcije rotiraju između politički povezanih lica brže nego što javnost stigne shvatiti šta se zapravo dogodilo.
Samo nekoliko trenutaka nakon potpisivanja notarskog ugovora, Keserović je na čelo klinike postavio Mladena Tešanovića – svog starog poslovnog partnera iz ranijih projekata. Uobičajeni obrazac: “moje ruke, moj čovjek, moj biznis”.
Prema podacima iz privrednog registra, „MR klinika“ je u svega dvije godine rada ostvarila oko 280.000 KM prihoda, s prošlogodišnjom dobiti od 28.792 KM. Na papiru skromna dobit, ali u realnosti – potencijalno unosna polazna tačka za privatni zdravstveni biznis u gradu gdje se sve više pacijenata okreće privatnicima zbog urušenog javnog zdravstva.
Ovo, međutim, nije prvi put da Keserovićevo ime iskače u poslovnim pričama koje izazivaju javnu sumnju. Kao vlasnik firme „Elektroinženjering“ iz Banjaluke, Keserović je bio ključni igrač u preuzimanju nekadašnjeg industrijskog giganta „Energoinvest – Rasklopna oprema” (E-RAOP) iz Istočnog Sarajeva. Podsjetimo, ovaj simbol industrijske moći predratne BiH završio je u njegovim rukama, a ruski investitor Dmitri Kuznecov ga je optužio za brojne nezakonitosti i malverzacije tokom kupovine – optužbe koje je Keserović odbacio kao neosnovane.
No, šta god da je prava istina, jedno je sigurno – E-RAOP danas ne postoji. Imovina je devastirana do temelja, hale su srušene, a ogromne mašine – ponos nekadašnje proizvodnje – izvučene kranovima, isječene i odnesene u staro željezo. Ostala je samo pustoš i tišina, dok se u javnosti još šapuće kako su vrijedni resursi i zemljište nestali u privatnim džepovima.
Keserović sada ulazi i u zdravstveni sektor – prostor gdje privatni kapital cvjeta zahvaljujući katastrofalnom stanju javnog sistema. Dok su bolnice pretrpane, aparati zastarjeli, a ljekari odlaze u inostranstvo, privatne klinike niču kao gljive poslije kiše. Nije teško pogoditi ko će ubirati profit – oni s dobrim vezama, dobrim poslovnim partnerima i neupitnom podrškom političkih struktura.
Ovo nije samo priča o jednom čovjeku i njegovim poslovnim potezima. Ovo je ogledni primjer kako se u BiH gradi bogatstvo: kroz političku zaštitu, strateško širenje na sektore koje država namjerno pušta da propadnu i preuzimanje onoga što se nekada gradilo decenijama – za sitne pare.
Keserović možda danas slavi novi poslovni uspjeh, ali za javnost koja gleda ruševine E-RAOP-a i vidi kako javno zdravstvo tone, ovo je još jedna gorka potvrda da u zemlji zarobljenoj korupcijom i nepotizmom – uvijek isti ljudi izlaze kao pobjednici. Ostalima ostaje da gledaju i šute. Ili da se pomire sa činjenicom da je ovo jedina “privreda” koja ovdje uspijeva.
