Električni romobili posljednjih godina postali su sastavni dio svakodnevnog života u Bosni i Hercegovini. Brzi su, praktični i predstavljaju ekološki prihvatljiv način prijevoza, posebno u urbanim sredinama. Međutim, njihova sve veća prisutnost na ulicama otkrila je ozbiljan problem – potpuno odsustvo jasne zakonske regulative koja bi definisala prava, obaveze i odgovornost njihovih korisnika.
Posljedice takvog pravnog vakuuma već su vidljive. Broj saobraćajnih nesreća u kojima učestvuju vozači električnih romobila raste iz godine u godinu, a sve češće završavaju teškim povredama ili smrtnim ishodima. Uprkos tome, Bosna i Hercegovina još uvijek nema jedinstvena pravila koja bi ovu oblast uredila na državnom nivou.
Posebno zabrinjava situacija u Sarajevu, gdje su električni romobili postali svakodnevna pojava na trotoarima. Nerijetko se voze velikim brzinama između pješaka, prolaze kroz gužve bez ikakvog usporavanja, koriste površine namijenjene isključivo pješacima, a vozači često ne nose zaštitnu kacigu niti drugu sigurnosnu opremu. Građani sve češće upozoravaju da se osjećaju nesigurno, dok pješaci, posebno djeca i starije osobe, postaju najugroženiji učesnici u saobraćaju.
Problem, međutim, nije samo u neodgovornim pojedincima. Još veći problem je činjenica da policija i druge nadležne institucije nemaju dovoljno precizna zakonska ovlaštenja da ovakvo ponašanje efikasno sankcionišu. Dok automobili, motocikli i bicikli imaju jasno definisana pravila, električni romobili godinama su ostali u svojevrsnoj pravnoj "sivoj zoni".
Upravo zbog toga naredne sedmice bi se pred Predstavničkim domom Parlamentarne skupštine BiH trebao naći Prijedlog izmjena Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini. Njime bi se prvi put jasno definisao status električnih romobila i propisala pravila njihovog korištenja.
Predložene izmjene predviđaju da električni romobil bude definisan kao vozilo čija maksimalna brzina ne prelazi 25 kilometara na sat, uz snagu elektromotora do 0,6 kW. Vozači bi morali imati najmanje 14 godina, nošenje zaštitne kacige postalo bi obavezno, a bila bi zabranjena vožnja pod uticajem alkohola ili opojnih droga, kao i prevoz drugih osoba.
Propisalo bi se i gdje se romobili smiju kretati. Prioritet bi imale biciklističke staze, dok bi u njihovom nedostatku vozači morali koristiti druge površine uz poseban oprez prema pješacima. U uslovima smanjene vidljivosti bila bi obavezna upotreba svjetala i reflektirajuće opreme, dok bi za kršenje zakona bile predviđene novčane kazne.
Ovakva regulativa nije usmjerena protiv građana koji koriste električne romobile kao svakodnevno prijevozno sredstvo. Naprotiv, njen cilj je povećanje sigurnosti svih učesnika u saobraćaju. Jasna pravila štite i vozače romobila i pješake, ali i olakšavaju rad policije i pravosudnih institucija.
Iskustva zemalja regiona pokazuju da je ovakav pristup neophodan. Hrvatska, Srbija i Slovenija već su izmijenile svoje saobraćajne propise i električne romobile svrstale među učesnike u saobraćaju sa jasno definisanim pravima i obavezama. Iako postoje određene razlike u pogledu registracije, označavanja vozila ili starosne granice, zajednički imenitelj svih tih rješenja jeste ograničenje brzine na 25 kilometara na sat, obavezna zaštitna oprema i stroža pravila ponašanja u saobraćaju.
Bosna i Hercegovina danas se nalazi u situaciji kroz koju su susjedne države već prošle. Razlika je u tome što cijena odugovlačenja više nije samo pravna praznina, već izgubljeni ljudski životi i sve veći broj teško povrijeđenih građana.
Zbog toga usvajanje zakonskih izmjena više nije pitanje administrativne procedure ili političkog dogovora. To je pitanje javne sigurnosti. Svaki dan bez jasnih pravila povećava rizik od novih nesreća, a svaka nova tragedija dodatno potvrđuje da zakon više ne smije čekati.
