Azra Zornić, građanska aktivistica i apelantica pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, reagovala je na Rezoluciju Hrvatskog sabora o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, ocijenivši da taj dokument predstavlja miješanje u unutrašnja pitanja BiH i ugrožavanje prava građana koji se ne žele politički definirati kroz etničku pripadnost.
Zornić je pred ESLJP-om dobila presudu protiv Bosne i Hercegovine zbog diskriminacije u izbornom sistemu, jer joj kao osobi koja se ne izjašnjava kao pripadnica jednog od konstitutivnih naroda nije omogućeno kandidiranje za određene najviše državne funkcije.
U opširnoj reakciji navela je da Rezolucija Hrvatskog sabora, kojom se govori o zaštiti političke ravnopravnosti Hrvata u BiH, zapravo produbljuje postojeće podjele i zanemaruje presude međunarodnih institucija.
"Ovo nije dokument o zaštiti ljudskih prava"
Zornić smatra da odluke parlamenta susjedne države koje se odnose na način izbora vlasti u Bosni i Hercegovini predstavljaju direktno zadiranje u suverenitet države.
„Kada parlament jedne susjedne države glasa o tome ko i kako može biti izabran u najviše tijelo vlasti moje domovine, to se u akademskom i pravnom smislu ne može nazvati drugo do hibridnom agresijom na suverenitet i građanska prava. Rezoluciju koju je usvojio Hrvatski sabor, a kojom se prijeti da Hrvatska „neće pasivno promatrati preglasavanje Hrvata“, nije dokument o zaštiti ljudskih prava – to je pravno i moralno zasnovan priručnik za održavanje etničkog aparthejda u Bosni i Hercegovini, maskiran u jezik diplomatske brige.“
Dodala je da se političke poruke iz Hrvatske, prema njenom mišljenju, ne mogu posmatrati odvojeno od ratnog perioda i presuda međunarodnih sudova.
„Da bismo uopće mogli razumjeti današnju retoriku ovog Sabora, moramo se vratiti čvrstim, neupitnim činjenicama međunarodnog prava. Republika Hrvatska, baš kao i Republika Srbija, bila je agresor na Bosnu i Hercegovinu. To nije politički stav, nego pravna činjenica utvrđena presudama najviših međunarodnih sudova. Štaviše, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu osudio je visoke dužnosnike Republike Hrvatske za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) čiji je cilj bila etnička čistka i teritorijalna podjela Bosne i Hercegovine.“
Apelantica je posebno istakla da se Rezolucija, kako tvrdi, suprotstavlja presudama Evropskog suda za ljudska prava, uključujući i onu u njenom predmetu protiv BiH.
Zornić navodi da evropsko pravo garantuje jednaka politička prava svim građanima bez obzira na etničku pripadnost.
„Da bismo shvatili dubinu moralnog bankrotstva ove Rezolucije, moramo se vratiti evropskom pravu. Evropski sud za ljudska prava (ECHR) jasno je donio presudu kojom se utvrđuje da je isključivanje građana iz političkog procesa na osnovi njihove (ne)etničke pripadnosti kršenje Protokola br. 1. uz Konvenciju. Moje pravo na političku participaciju pravno je apsolutno. Međutim, umjesto da podrži primjenu evropskog prava i presuda iz Strasboura u susjednoj državi koja teži članstvu u EU, Hrvatski sabor donosi dokument koji tu istu presudu stavlja pod noge.“
Ona smatra da se iza političkih zahtjeva o zaštiti kolektivnih prava često kriju interesi političkih struktura, a ne stvarna briga za građane.
„Ono što u hrvatskom političkom vokabularu zvuči kao "zaštita konstitutivnosti", u stvarnosti je zaštita prava političkih elita (poput HDZ-a BiH) da monopoliziraju političku reprezentaciju jedne vjeroispovijesti. Zanimljivo je da se u ovoj "borbi za preživljavanje" nikada nisu čuli glasovi običnih Bosanaca i Hercegovaca katoličke vjeroispovijesti koji žive integrirano u multietničkim sredinama. Oni se nikada nisu žalili da su ugroženi. Oni ne osjećaju ugroženost od građana poput mene. Oni osjećaju ugroženost od političara koji ih koriste kao statistički i stranački kapital. Istina koju ova Rezolucija pokušava sakriti je sljedeća: jedina ugrožena kategorija u Bosni i Hercegovini danas nisu "Hrvati", već smo mi – građani koji se odbijamo etnički definisati.“
Zornić je posebno problematizirala dio Rezolucije u kojem se navodi da Hrvatska neće pasivno posmatrati eventualno preglasavanje Hrvata u BiH.
Prema njenim riječima, takve poruke mogu izazvati zabrinutost zbog historijskog konteksta i ratnih iskustava u Bosni i Hercegovini.
„No, najodvratniji dio ove parlamentarne gimnastike leži u retorici nasilja. Izjava da Hrvatska "neće pasivno promatrati preglasavanje" u kontekstu države koja je već jednom bila na strani agresije nije samo politička šuplja retorika; to je latentni ratni govor. U kontekstu devedesetih godina, kada su "prava naroda" služila kao kazaljka za topove, ova vrsta rječnika je direktna prijetnja. Šta u praksi znači "neće pasivno promatrati"? Da li to znači da će država osuđena za udruženi zločinački poduhvat ponovno reagirati izvan institucija ukoliko demokratski, građanski modeli glasanja ne odgovore njihovim etnokratskim zahtjevima?“
Navela je i da se, prema njenom mišljenju, ovakvim dokumentima ograničavaju prava građana koji žele politički djelovati izvan etničkih kategorija.
„Ova prijetnja je usmjerena izravno protiv mene i protiv ustavnog poretka moje države. Ona kaže: ako vi, građani, budete glasali prema svojoj savjesti, a ne prema etničkim ključevima zadanima iz Zagreba, mi ćemo to protumačiti kao napad na naše "pravo" i reagovati ćemo.“
Na kraju je poručila da će insistirati na primjeni presude Evropskog suda za ljudska prava i jednakim političkim pravima svih građana BiH.
„Ja ne tražim da se bilo ko "preglasava", ja tražim da se poštuje moja presuda. Ja tražim pravo da se kandidujem za Predsjedništvo svoje države na istoj osnovi na kojoj bi to mogao učiniti bilo koji drugi građanin. I svaki dokument, pa i onaj donesen u susjednoj državi s teretom haških presuda, koji to pravo negira, nije ništa drugo do dokument o institucionaliziranoj građanskoj sramoti te države.“
