Nema tog kabarea koji može ispratiti komediju zvanu "sigurnosni sektor Bosne i Hercegovine".
Glavni akter nove predstave je Darko Ćulum, čovjek koji je u martu teatralno podnio ostavku na mjesto direktora SIPA-e, da bi sada – nakon višemjesečnog "dopustavanja" po MUP-u Republike Srpske – ušetao nazad u kancelariju kao da je samo svratio do pekare po kifle.
Ćulum, poznat po svom specijalitetu "nestani pa se pojavi", uspio je ono što bi se moglo smatrati nemogućim čak i u državi u kojoj je nemoguće dnevna rutina. Kad je trebalo hapsiti Dodika i braniti ustavni poredak, Ćulum je zdimio ravno u zagrljaj MUP-u RS, da "savjetuje" direktora policije, valjda o tome kako se najbrže bježi od odgovornosti.
A onda, u trenutku kad je temperatura u političkom loncu malo pala, direktor se elegantno vraća, šaljući dopis s porukom: "puj, pike, ne važi". U normalnoj zemlji takav potez bi bio tretiran kao ozbiljno kršenje zakona i javnog povjerenja. Kod nas? Ma, kod nas je to samo još jedan četvrtak.
Na sceni imamo Vijeće ministara, ekipu koja ima manje hrabrosti od mačka na proslavi Nove godine. Oni, kao i obično, šute. Nezavisni odbor diže ruke i pravda se da "nije njihova nadležnost". Sve institucije, čija bi osnovna funkcija trebala biti čuvanje reda i zakona, trenutno služe kao sabirni centri za kolektivno sleganje ramenima.
U međuvremenu, naši ministri sigurnosti i članovi Vijeća ministara izgleda ne znaju ni gdje su ni šta rade. Dok Dodik i Čović igraju šah sa državnim institucijama, njihovi koalicioni partneri iz Trojke sjede kao statiste u hororu kojeg sami nisu ni svjesni. Djeluju kao da još vjeruju da su dio vlasti, iako su odavno obrisani gumicom iz stvarnih procesa odlučivanja.
Oni koji bi trebali biti stubovi države, postali su gumenjaci koji plutaju po mutnoj političkoj vodi. Dok budžet pišu SNSD i HDZ, Trojka klimoglavno sjedi u ministarskim foteljama, valjda čekajući da im neko donese čokoladno mlijeko i grickalice.
A da stvar bude zabavnija, SIPA – koja bi trebala biti oličenje reda, zakona i principijelnosti – pretvorena je u poligon za privatne odmore i lične avanture. Zamislite direktora FBI-ja koji usred krize u Americi pobjegne savjetovati neku lokalnu šerifsku stanicu u Texasu, pa se vrati nakon nekoliko mjeseci i jednostavno sjedne za svoj stol kao da se ništa nije desilo. Kod nas? Sasvim normalno.
Ćulum je pokazao da institucije nisu "svetinja", kako vole reći političari pred izbore. Institucije su kod nas improvizovana bina za lične interese, političke trgovine i bahate akrobacije. Sposobnost ovog čovjeka da usred najveće krize napusti funkciju, "pomogne" Dodiku, pa se vrati, jasno pokazuje da zakoni ovdje važe manje nego saobraćajni znakovi na balkanskim seoskim putevima.
I umjesto da ga neko pita: "Gdje si bio, šta si radio, s kim si surađivao, čije si zakone kršio?", naš "vrli direktor" mirno ulazi u kancelariju, vjerovatno zamišljajući sebe kao patriotskog superjunaka koji je spasio Republiku Srpsku od "zlog Sarajeva".
Naravno, ovo nije samo farsa o jednom čovjeku. Ovo je ogledalo cijelog sistema. Pokazuje koliko smo duboko pali, koliko smo otupili na sramotu, koliko smo spremni gledati kako kriminalci i dezerteri drmaju najvažnijim sigurnosnim polugama, dok se građani bave cijenama ulja i hljeba.
Oni koji bi trebali braniti državu, postali su tihi saučesnici. Oni koji bi trebali dizati uzbunu, šute i sabiraju dnevnica. Oni koji bi trebali voditi narod, izgubili su i kompas i mrvu dostojanstva
A za to vrijeme, Ćulum se šeta između entitetskih policija i državnih agencija, izvodi performanse, daje "stručne savjete" i u slobodno vrijeme glumi direktora. Čovjek praktično funkcioniše po sistemu: kad mi se radi, tu sam, kad mi se ne radi – odoh malo u RS. I gle čuda, niko se ne pita otkud mu ta sloboda, gdje mu je radna knjižica, gdje mu je zdrav razum, a bogami ni čast.
Da stvar bude apsurdnija, sve se odvija pred očima javnosti, koja je već odavno prestala očekivati logiku u zemlji gdje zakoni važe samo kad nema signala na mobitelu. Ovdje je sve moguće: direktor može nestati pa se vratiti, kriminalci mogu bježati u druge države, a najodgovorniji u sigurnosnim agencijama mogu pomoći osumnjičenima da izbjegnu hapšenje.
A Ćulum? On je samo simbol te nove normalnosti. Nova norma: odeš kad hoćeš, vratiš se kad ti dune, i niko ništa. Država Bosna i Hercegovina – zemlja u kojoj je svaki zakon "puj, pike", a svaki direktor može igrati "žmire" s institucijama.
U zemlji gdje su zakoni samo ukras na papiru, a moralni kredibilitet političara i kadrova manji od salate na pijaci, ostaje nam jedino da se smijemo. Gorak, ciničan smijeh, dok gledamo kako direktor SIPA-e pokazuje svima da nema dna koje se ne može probiti.
Dobrodošli u BiH. Zemlju gdje direktor može nestati i vratiti se, a jedini koji ispaštaju su građani. Sve ostalo je cirkus, s lošim klovnovima, šupljim predstavama i ulaznicama koje svi plaćamo iz vlastitih džepova.
Na kraju, svima nam ostaje da se udobno smjestimo, zavalimo u fotelje i uživamo u ovom neslavnom reality showu u režiji Vijeća ministara, sa sporednim ulogama Trojke i glavnom zvezdom na povratničkoj turneji – Darkom Ćulumom.
Jer, ako se pitate gdje je dno, ne brinite – kod nas uvijek ima još niže.
Jer, ako ste mislili da smo dotakli dno – čestitamo, pogriješili ste. Kod nas uvijek postoji nova, još mračnija i dublja rupa.
