**Fotografija doručka - sadržaj koji nikoga ne zanima, ali ga ipak objavljujemo jer... Jer ne znamo ni zašto.
U ranim danima Twittera i Instagrama, dijeljenje takvih svakodnevnih trenutaka bilo je revolucionarno. Predstavljalo je utopijski san društvenih mreža: milijarde običnih ljudi mogle su objavljivati nefiltrirane isječke svojih života online.
Objavljivanje je značilo učešće u projektu koji je slavio amaterizam i ideju da sve može postati zanimljivo, čak i viralno.
Gdje su nestale redovne objave?
Danas su takve fotografije sve rjeđe. Šta danas vidimo na društvenim mrežama, petnaest godina nakon njihovog nastanka? More influencera i kreatora koji teže visokobudžetnim produkcijama, vijesti o ratovima, sadržaj koji stvara vještačka inteligencija i beskrajno trolanje. U takvom okruženju, čini se da više nema mjesta za svakodnevni život.
Mnogi su zbog toga prestali objavljivati. „Nedavno je moja prijateljica, barmenka iz Washingtona, objavila nekoliko veselih selfija na Instagramu, samo da bi ih kasnije izbrisala“, piše autorica članka u New Yorkeru. „S obzirom na sve što se dešava u svijetu, brinem se da ću ispasti neosjetljiva. Zbog toga mi je neugodno“, objasnila je.
Generacijski jaz
Ova promjena ima i generacijsku dimenziju. Milenijalci koji su odrasli na društvenim mrežama sada ulaze u srednje godine i zahtijevaju više privatnosti. Ali čak i mlađi korisnici, generacija Z, osjećaju averziju prema javnom prikazivanju. "Svi u mojoj generaciji su postali voajeri. Gledamo, ali ne objavljujemo", kaže 24-godišnja Kanika Mehra. "Ljudi ne žele da budu percipirani, a ako nešto objave, osjećaju neku vrstu ranjivosti."
Sedamnaestogodišnji Tarik Bećarević kaže da njegova generacija nikada nije doživjela eru povremenog izdavaštva. "Ne mogu ni zamisliti da uzmem sliku doručka i objavim je. Možda kao šestu sliku u nekoj kompilaciji", objašnjava.
Njegova formula za idealnu fotogaleriju je precizna: jedna solo slika, jedna s prijateljima kao dokaz da imate društveni život i nešto o prirodi, hrani ili jedinstvenom hobiju. Čak su i privatni profili, dodaje, „napravljeni da izgledaju spontano, umjesto da to budu“.
Pritisak algoritma i zamor platforme
Očekivanja u pogledu kvalitete objava stalno rastu. Nekadašnje selfije zamijenile su savršeno komponirane fotografije na Instagramu, a njih su zamijenili TikTok videi koji teže produkcijskoj vrijednosti televizije. Influenceri si to mogu priuštiti, dok se drugi muče s kamerama na mobitelima.
Istovremeno, dizajn platformi obeshrabruje ležernost. Algoritmi favorizuju popularne naloge koji stalno objavljuju - ne banalne trenutke, već provokacije i samopromociju. „Niko više ne vidi objave svojih prijatelja, tako da novosti o životu gube smisao“, kaže student Benton Williams. Ako nema garancije da će prijatelji uopće vidjeti ono što objavljujemo, zašto se truditi?
Rizik od sramote i budućnost bez otkrivanja
Objavljivanje je oduvijek nosilo rizik da bude neugodno, ali danas također nosi rizik da bude ignorisano ili, još gore, da bude označeno kao neprikladno. U vremenima globalnih kriza, poput ratova ili protesta, lični postovi djeluju neukusno.
„Kontrast između svjetske krize i privatne sreće stvara emocionalni šok. Čini se da nema pravog poteza“, kaže Ali Moran, osnivač komunikacijske agencije. Zbog toga se mnogi povlače u sigurnost privatnih grupa i chatova.
Stručnjaci govore o konceptu Google Zero, budućnosti u kojoj pretraživači sami pružaju odgovore i ne povezuju se na druge stranice. Moguće je da se krećemo i prema Posting Zero – tački u kojoj obični ljudi prestaju dijeliti sadržaj jer su umorni od buke, pritiska i izloženosti. To bi bio kraj društvenih medija kakve poznajemo.
Sve što će ostati je korporativni marketing, smeće generirano umjetnom inteligencijom i sadržaj onih koji pokušavaju unovčiti sve manju publiku. Ipak, postoje oni koji objavljuju iz čiste ljubavi prema igri. Michael Goldsmith, direktor u izdavačkoj kući, nastavlja dijeliti svoje misli s manje od dvije hiljade pratilaca, bez obzira na lajkove. „To mi samo služi kao katarza, da nešto izbacim iz glave“, kaže on.
