Politički odnosi na državnom nivou BiH nikada nisu bili stabilni, ali čini se da su sada ušli u fazu u kojoj se glavne stranke, uključujući i HDZ BiH, više bave spašavanjem vlastitih pozicija nego rješavanjem gorućih problema u državi.
Nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a BiH u Mostaru, predsjednik stranke Dragan Čović izašao je pred novinare s porukama koje više liče na pokušaj umirivanja političkih partnera nego na stvarnu viziju rješavanja krize u vlasti.
Glavna tema njegovog obraćanja bila je sudbina koalicije na državnom nivou, koja je dovedena u pitanje nakon što je SNSD Milorada Dodika jednostrano odlučio prekinuti saradnju s Trojkom. Čović, koji se godinama profilirao kao majstor političke trgovine i balansiranja između suprotstavljenih interesa, pokušao je ostaviti dojam da je on ključna figura koja drži stvari pod kontrolom.
Evropski put kao pokriće za političke dilove
Čović je istakao kako je HDZ, zajedno s "prijateljima iz međunarodne zajednice", usmjerio fokus na usvajanje dva zakona u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, ali je iz njegovih izjava bilo jasno da pravi cilj nije bio zakonodavni napredak, već održavanje krhke političke konstrukcije koju su izgradili HDZ, SNSD i Trojka.
"Naša obaveza je da usvojimo i zakone o sudovima i VSTV-u, imenovati glavnog pregovarača, usvojiti budžet. Trebamo nastaviti partnerstvo, nije to koalicija", rekao je Čović, kao da pokušava uvjeriti javnost da vlast u BiH nije sastavljena od interesnih grupa koje se međusobno nadmudruju, već od odgovornih lidera koji rade za dobrobit građana.
Čović diktira tempo: Opozicija negoduje, Trojka i SNSD igraju partiju živaca
Međutim, njegova daljnja izjava otkriva pravo stanje stvari. On je priznao da Bosna i Hercegovina neće "puno dobiti" od EU, osim prilike da nastavi usklađivanje sa evropskim zakonima, što je suštinski priznanje da se godinama tapka u mjestu bez ikakvih konkretnih rezultata.
Čuvanje vlasti po svaku cijenu
Čović je zatim prešao na temu stabilnosti vlasti, insistirajući da su on i njegov HDZ spremni blokirati bilo kakve inicijative za smjene unutar koalicije.
"Ne treba nam pretumbavanje vlasti ako se ne zna šta ćemo precizno raditi i ako nema jasne većine. Nadam se da će biti što manje komunikacije na način da svako svakog smjenjuje", naglasio je lider HDZ-a, dodajući da će njegova stranka čuvati partnere i da ne podržava političke igre koje bi mogle dovesti do zamrzavanja funkcionisanja vlasti.
Ono što Čović nije rekao, ali što se može naslutiti između redova, jeste da je HDZ-u u interesu da održi status quo jer mu trenutna konstelacija snaga u državnoj vlasti savršeno odgovara. Očigledno je da on ne želi nikakve nagle promjene koje bi mogle ugroziti njegove političke i ekonomske interese.
Manipulacija krizom u trgovini
Osim političkih pitanja, Čović se dotakao i problema cijena u trgovinskom sektoru, govoreći o bojkotu trgovačkih centara koji je organizovan zbog enormnog rasta cijena osnovnih životnih namirnica.
"Postoji mnoštvo nelogičnosti vezano za cijene", rekao je Čović, ali pritom nije ponudio nikakva konkretna rješenja niti je objasnio zašto vlast koju i on čini ne poduzima ozbiljnije korake da spriječi divljanje cijena i zaštiti standard građana. Umjesto toga, poručio je da "nikakva blokada ne dolazi u obzir", čime je jasno dao do znanja da ne podržava bilo kakve konkretne akcije koje bi se suprotstavile interesima velikih trgovačkih lanaca i korporacija.
Stabilnost ili održavanje ličnih interesa?
Dragan Čović je, kao i mnogo puta ranije, pokušao predstaviti sebe i svoju stranku kao stub stabilnosti u BiH, ali je zapravo demonstrirao da mu je jedini cilj očuvanje vlasti i sprečavanje bilo kakvih promjena koje bi mogle ugroziti njegovu političku dominaciju. Njegova retorika o evropskom putu, partnerstvu i potrebi da se izbjegne "pretumbavanje vlasti" samo su izgovori kojima pokušava sakriti stvarne motive – održavanje HDZ-a u vrhu političke moći i osiguravanje benefita za uski krug političkih saveznika.
U konačnici, Čovićeve poruke nisu ništa drugo do vješto upakovana politička demagogija koja služi tome da građani povjeruju kako se nešto radi, dok se u stvarnosti sve svodi na to da se sačuva postojeći poredak u kojem su interesi stranačkih elita daleko važniji od interesa običnih ljudi.
