Nedavne promjene u Nastavnom planu i programu u entitetu Republika Srpska, posebno u okviru časova historije, izazvale su veliku pažnju javnosti. Razlog je činjenica da će učenici učiti o presuđenim ratnim zločincima poput Ratka Mladića i Radovana Karadžića, ali ne u kontekstu njihovih zločina već u suprotnom.
Međutim, ove izmjene nisu nova pojava u obrazovnom sistemu RS-a, već su tek dodatno naglasile dugogodišnju praksu. Djeca u RS-u već godinama uče historiju koja je u velikoj mjeri politički obojena, dok su stvarni događaji i činjenice često prilagođeni trenutnim političkim interesima.
Politika Umjesto Historije
Suočavanje s prošlošću u RS-u ne ide u skladu s objektivnim činjenicama. Umjesto toga, obrazovni sistem godinama promoviše političke poruke, dok su stvarne činjenice često "prilagođene" dnevno-političkoj upotrebi.
U udžbeniku za 9. razred osnovne škole, autora Dragiše Vasića, u lekciji pod naslovom "RS u postdetonskoj BiH", političke prilike su predstavljene kroz prizmu nacionalnih pitanja. Tako se u udžbeniku navodi da su "Hrvati nakon rata tražili ravnopravnost s Bošnjacima, dok su Bošnjaci želeli centralizaciju, što je dovelo do težnje RS-a za bližim vezama sa Srbijom."
Međunarodna zajednica, uključujući EU i SAD, opisani su kao strana koja favorizira Bošnjake i pritisne RS, uz tvrdnje da je RS primila samo manji dio međunarodne pomoći. Takođe, Ustavni sud i OHR su prikazani kao institucije koje su radile protiv interesa RS-a, dok su strane sudije iz reda Bošnjaka navodno preglasavale sudije iz reda Srba i Hrvata, osporavajući grb, himnu i Dan RS-a.
Prezentacija Ratnih Vođa
U udžbeniku je rat od 1992. do 1995. opisan kao građanski rat, dok su Alija Izetbegović i njegovi potezi predstavljeni kao ključni uzrok sukoba. Ratko Mladić i Radovan Karadžić su prikazani kao značajni figure za Srbe, bez pomena o njihovim zločinima i presudama, osim što je navedeno da su vlasti Srbije 2011. godine izručile Mladića Haškom sudu. Slično, Karadžić je prikazan bez spominjanja njegovih presuda i zločina.
Ove predstave istorije u udžbenicima su odraz trenutnog političkog narativa vlasti u RS-u, predvođene Miloradom Dodikom. Generacije djece odgajane su uz priče koje negiraju genocid u Srebrenici, minimiziraju zločine, predstavljaju Bošnjake kao agente centralizacije i prikazuju strance kao neprijatelje RS-a.
Šta Kaže Visoki Predstavnik?
Ovo je ozbiljno pitanje za visokog predstavnika. Kako namjerava zaštititi kredibilitet Zakona o zabrani negiranja genocida i provoditi politike pomirenja kada obrazovni sistem u RS-u ne pruža istinite informacije, već samo politički obojeni narativ? U ovom slučaju, suočavanje s prošlošću se svodi na puko teoretsko pitanje, dok se djeca uče ne o istorijskim činjenicama, već o političkim konstrukcijama vladajućih struktura.
