U Unsko-sanskom kantonu danas se igra politička predstava koja pokazuje svu krhkost i unutrašnju nejedinstvenost stranke Narod i Pravda.
Na dnevnom redu je rušenje Vlade Nijaza Hušića (SDA) i instaliranje nove izvršne vlasti predvođene Mustafom Ružnićem, a iza kulisa se odvija prava drama koja bi mogla dovesti do potpunog raspada NiP-a u Krajini.
Nova većina, koju bi trebali činiti SDP, NiP, NES, DF i SBiH, u startu je zapela na samom NiP-u. Iako se računa na četiri zastupnika ove stranke, od kojih zavisi stabilnost većine, samo njih dvoje – Azhar Sejarić i Azra Tajić – potpisali su prijedlog za smjenu Vlade. Druga dvojica, Šuhret Fazlić i Jasmin Hušić, odbili su staviti potpis, čime su jasno poručili da nisu spremni stati rame uz rame s NES-om, strankom s kojom Fazlić već godinama vodi politički rat.
Ovaj potez nije samo trenutni hir – riječ je o nastavku dugogodišnjih animoziteta i ličnih netrpeljivosti koje su sada došle glave samoj stranci. Konaković je u prošlom pokušaju rušenja Vlade lično došao u Krajinu, pokušavajući umiriti tenzije i pridobiti Fazlića na svoju stranu, čak mu nudeći i premijersku poziciju kao mamac. No, sve je završilo fijaskom. Fazlić je ostao pri svome, a Konaković se vratio u Sarajevo s jasno narušenim autoritetom.
Današnji događaji samo potvrđuju ono što je već bilo očigledno – NiP u Krajini nikada nije funkcionisao kao homogena politička snaga. Umjesto da bude dio rješenja i motor promjena, ova stranka sve više postaje generator nestabilnosti. Dok se Azhar Sejarić i Azra Tajić priklanjaju novoj većini, Fazlić i Jasmin Hušić rade upravo suprotno, držeći u šahu cijelu političku konstrukciju.
Ono što dodatno baca sjenu na cijelu priču jeste činjenica da je NiP na ovom potezu trebao kapitalizirati svoj uticaj u kantonu i dokazati se kao ključni faktor. Umjesto toga, pred očima javnosti se odvija raspad jedne stranke na lokalnom nivou, gdje lični interesi i taštine pojedinaca nadjačavaju partijske dogovore i državničku odgovornost.
Ovo nije samo pitanje Unsko-sanskog kantona, već ozbiljan udarac za Konakovića lično. Nakon što mu je već propao jedan pokušaj u Krajini, drugi bi mogao biti posljednji čavao u lijes njegovog autoriteta u ovom dijelu zemlje. Šuhret Fazlić se sada nameće ne samo kao buntovnik unutar NiP-a, nego i kao figura koja simbolički pokazuje granice Konakovićevog uticaja – granice koje prestaju tamo gdje počinje lični inat i politička tvrdoglavost.
Ako danas Vlada USK bude srušena i nova većina formirana, biće to uprkos NiP-u, a ne zahvaljujući njemu. Ako pak ne uspije, odgovornost će pasti na NiP i unutrašnje sukobe koje Konaković očigledno nije kadar riješiti. U oba slučaja, politička šteta je ogromna i dugoročna – NiP u Krajini izlazi iz ovog procesa slabiji, podijeljen i potpuno nepredvidiv.
Krajina je ponovo pokazala da nije lako igralište za sarajevske političke eksperimente. Oni koji misle da se lokalne tenzije mogu riješiti telefonskim pozivom iz centrale ili brzom ponudom funkcija, grdno se varaju. Ovdje se politika vodi tvrdoglavo, inatljivo i dugoročno – a NiP, izgleda, nije spreman za takvu igru.
