Gimnazijski domar Mehemed Vukalić iz Sanskog Mosta , ubica troje svojih radnih kolega, direktora Nijaza Halilovića, profesorice engleskog jezika Gordane Midžan i sekretarice Nisvete Kljunić, pred sutkinjom za prethodno saslušanje Kantonalnog suda u Bihaću Fikretom Hodžić izjasnio se da nije kriv. Prosto rečeno, Vukalić kaže da nije kriv za nedozvoljeno držanje oružja kojim je u prostorijama Gimnazije 21.avgusta tačno prije četiri mjeseca, ciljano, automatskom puškom kalašnjikov koju je krišom unio u zgradu Gimnazije izrešetao troje svojih radnih kolega, a potom pucao u sebe.
Njegovi advokati traže da mu se više ne produžava pritvor i da se pusti na slobodu uz „adekvatne mjere zabrane“, ili da mu se eventualno odredi kućni pritvod uz elektronski nadzor. Vrhovni sud FBiH je produženje pritvora Vukaliću na dvije godine po prijedlogu Tužilaštva USK uz provjeru opravdanosti svaka dva mjeseca ukinuo 11. decembra i vratio na ponovno odlučivanje Kantonalnom sudu u Bihaću. Kantonalni sud je Vukaliću opet produžio pritvor na dvije godine uz dvomjesečne kontrole, ali je sigurno da će se Vukalićevi advokati opet žaliti.
Vukalićevi advokati smatrali su da više ne postoje posebni razlozi za pritvor jer , po njima, puštanje na slobodu Vukalića ne bi predstavljalo stvarnu prijetnju narušavanju javnog reda i mira. Tvrde da su prestale da egzistiraju okolnosti koje su ranije imale karakter vanrednih okolnosti, da u proteklom periodu nije bilo nikakvih incidenata ili indicija koji bi se mogli dovesti u vezu sa događajem za koji se optuženi Mehemed Vukalić optužuje. Takođe ističu da je i splasnuo interes za predmetni događaj, kako oni diplomatski nazivaju brutalni masakr nad troje prosvjetnih radnika. Ukratko, kako to advokati tvrde, kada bi Vukalić bio pušten da se brani sa slobode ništa se ne bi dogodilo, jer ne postoji više stvarna prijetnja narušavanju javnog reda.
"Nisam kriv" – Optuženi za trostruko ubistvo u gimnaziji izjasnio se pred sudom
Prostim riječima i pojednostavljeno, javnost u gradiću Sanskom Mostu, njegovi građani i članovi porodica troje streljanih prosvjetnih radnika i brojni svjedoci tog strašnog čina, tumačeći stav Vukalićevih advokata, ne bi imali ništa protiv da se Mehemed Vukalić brani sa slobode. Da, eventualno, dođe u grad u kome je počinio nezapamćen zločin i čekajući na sudska ročišta, prošeta ulicama Sanskog Mosta. Ovakav poprilično morbidan scenarij Vukalićevi advokati smatraju realnim .
Čini se da oni u potpunosti zanemaruju način izvršenja i sve posljedice ovog zločina koje su jednako žive i četiri mjeseca nakon krvavog čina. Javnost u Sanskom Mostu svakako bi bila uznemirena Vukalićevim puštanjem na slobodu. Tenzije su prisutne kako kod građana , još više kod porodica žrtava. Isto tako i kod zaposlenika Gimnazije, profesora, ostalog osoblja, učenika. Advokati rade svoj posao za klijenta tražeći pravne praznine, što je legitimno.
No, ako neko sumnja, pa bile to i sudije Vrhovnog suda FBiH, ovaj mali grad i dalje živi ovaj nezapamćeni zločin. Ne sa onim intenzitetom i kaosom emocija, ali i dalje nedvojbeno snažno. Amra Halilović, supruga ubijenog Nijaza, živi sama u kući koja nije mnogo udaljena od kuće Mehemeda Vukalića. Uznemirena je i slabo spava. Teško je zamisliti scenu da iz Donjeg Kmengrada gdje živi krene prema Sanskom Mostu i sretne Mehemeda Vukalića.
Vjerovatno bi joj se vratile sve slike horora kako se , prema optužnici i prema izjavamaa svjedoka , Vukalić vratio i dodatnim hicima dokrajčio njenog supruga. Kakve dokaze traži sud od nje- da joj je nakon svega dobro!? Ili Elmin Midžan, penzionirani profesor njemačkog jezika koji je suprugu Gordanu ispratio u smrt, a četiri mjeseca kasnije kod njega su vidljive značajne fizičke i psihičke promjene.Ili Esad Kljunić, suprug ubijene Nisvete koji je izjavio da ne zna kako bi se ponašao kada bi ubicu svoje žene sreo na ulici. Djecu ubijenih prosvjetara. Profesora Asima Crnkića koji je svjedočio ubistvu kolegice Gordane kod koga su jasno uočljive ogromne promjene nakon ovog zločina. Trebalo bi pitati i Ferida Avdića, Šahzu Botić, Adelitu Hatunić, Bademu Talić, Saida Talića, Admira Huzejrovića, Mehu Zenkovića, Jasminku Burnić, Ilvanu Bajrić, Asmira Džafića, Amelu Zukić, Erminu Botonjić, Ermina Hadžića, Sanjina Kalakovića, Nasutiona Kljunića, Sanelu Todorovac-Dedić, Edinu Kuburić, Suadu Delić...direktne i posredne svjedoke ovog bezumnog čina.
