Gašenje Al Jazeere Balkans početkom jula izazvalo je tektonski potres u medijskom prostoru regije, ali ono što je uslijedilo moglo bi predstavljati jednako važnu bitku – onu za preživljavanje nezavisnog i profesionalnog novinarstva u Bosni i Hercegovini.
U središtu svega: Edhem Fočo, dugogodišnji direktor AJB-a, sada u lovu na novu priliku. A prilika nosi ime – Euronews BiH.
Dok su u Dohi donosili strateške odluke uz kafu i klimatski uređaj podešen na “pustinjski povjetarac”, u Sarajevu je ugašena jedina ozbiljna regionalna televizija koja je pokušavala balansirati između geopolitičkih sila, informacione poštenosti i elementarne profesionalnosti. Umjesto aplauza, radnici AJB-a dobili su otkaze, a u javnosti se ušuškalo uobičajeno objašnjenje: “digitalna transformacija”. Iza te sterilne fraze krije se brutalna istina – Sarajevo je ostavljeno bez svog najvećeg medijskog brenda, a prostor je ostavljen otvoren za regionalne igrače s jasnim političkim instrukcijama.
Beograd ne spava, a Sarajevo se pita – hoće li više ikad?
Dok domaći političari spavaju zimski san i ljetuju na državnim jaslama, Telekom Srbije i njegova medijska ekspozitura već godinama rade punom parom. Arenasport, Newsmax Balkans i Euronews Srbija – svi redom oslonjeni na novac iz Beograda, propagandno usmjereni ka “mekom osvajanju” medijskog prostora BiH. Neprijateljski narativi, negiranje genocida, rehabilitacija ratnih zločinaca – sve to dolazi upakovano u “informativne formate” koji se emitiraju svakodnevno, dok domaće vlasti šute, a međunarodna zajednica broji grantove.
U tom kontekstu, Fočin pokušaj da preuzme licencu Euronewsa za Bosnu i Hercegovinu nije tek poslovni potez, već potencijalni čin medijskog otpora. Ako se realizuje kako je zamišljeno – s redakcijom koja će baštiniti uređivačku politiku nekadašnje AJB – mogli bismo svjedočiti rijetkom fenomenu: povratku profesionalnog novinarstva u boji otpora.
Balkan je ring, a mikrofoni su oružje
Sastanci s predstavnicima TRT Balkana, ali i s ljudima bliskim Telekomu Srbije, zvuče kao šahovska partija u kojoj je Fočo odlučio igrati do kraja. Ključno je pitanje: da li je moguće formirati redakciju koja će se u zgradi nekadašnje Al Jazeere – uz opremu vrijednu milione – oduprijeti centrima moći koji su do sada koristili licence samo kao paravan za širenje političkog otrova?
S druge strane, ne zaboravimo ni senku skandala: navodne finansijske malverzacije i “nesavjesno poslovanje” koje su neki mediji pripisivali upravo Foči i njegovom najbližem saradniku Tariku Đodiću. Iako ih je Fočo javno demantovao, ostaje gorak okus u javnosti: da li je AJB ugašen jer nije donosio profit, ili jer je bio previše slobodan i previše nezavisan za nečije ukuse? Ili, najgore od svega – jer je postao suvišan u novoj regionalnoj medijskoj šemi koju diktiraju centri moći izvan BiH?
Oprema vrijedna miliona i prazni studiji
Svi koji su ikada kročili u prostorije Aria centra znaju o čemu se radi – vrhunski studio, najsavremenija oprema, softveri za produkciju koji su godinama činili AJB tehnološki superiornijim i od nekih zapadnoevropskih kanala. A sada? Sve to stoji – kao memorijalni centar mrtvog novinarstva. Dio opreme će, kako kaže Fočo, “sigurno biti vraćen” u Dohu. A ostatak? Vjerovatno će čekati da ga neko pretvori u novi medijski bastion – ili u tihi muzej jedne promašene šanse.
“Neočekivana reinkarnacija”?
Fočo ne krije da mu je cilj “reinkarnirati” Al Jazeeru Balkans. Ali pitanje koje visi u zraku je: je li za to kasno? Može li jedan čovjek – bez obzira na kontakte, iskustvo i ambiciju – izvući profesionalni novinarski projekat iz pepela u zemlji gdje je istina zadnja na listi prioriteta?
Ako uspije – ima šansu da stane kao brana pred medijsko-tržišnu kolonizaciju koju Beograd već godinama strateški provodi preko Telekoma Srbije. Ako ne uspije – ostaje činjenica da su građani BiH izgubili još jedan prostor slobodne misli, kritike i relevantnog izvještavanja.
Ili mikrofon, ili megafon
Ovaj trenutak nije obična medijska tranzicija. Ovo je bitka – između mikrofona koji informiše i megafona koji komanduje. Između novinarstva i PR-a nacionalističkih režima. Edhem Fočo je možda jedini koji trenutno pokušava stati na tu liniju razgraničenja. Možda iz uvjerenja, možda iz ambicije – ali ako ostane sam, jasno je jedno: Beograd će preplaviti Sarajevo ne samo kablovima, već i narativima.
A dok se čeka – građani Bosne i Hercegovine ostaju taoci medijskog rata u kojem nisu ni birali strane. Samo gube prostor istine. I ponovo – šute.
