Godinama Milorad Dodik gradi politički narativ prema kojem institucije Bosne i Hercegovine, a posebno Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), nemaju šta tražiti na teritoriji Republike Srpske. Donošeni su zakoni, održavane posebne sjednice Narodne skupštine RS, upućivane prijetnje zaposlenicima državnih institucija, a građanima se obećavalo da će entitetske vlasti spriječiti djelovanje SIPA-e u Republici Srpskoj.
Međutim, slučaj FK Borac pokazao je sasvim drugačiju sliku.
Pripadnici SIPA-e, po naredbi pravosuđa Republike Srpske i uz asistenciju MUP-a RS, ušli su u prostorije jednog od politički najosjetljivijih klubova u entitetu. Nije riječ o bilo kojem sportskom kolektivu. Borac je godinama bio klub koji se dovodio u direktnu vezu s vrhom SNSD-a, a njegov dugogodišnji predsjednik bio je Vico Zeljković, sestrić Milorada Dodika i danas prvi čovjek Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine.
Upravo zato teško je povjerovati da je ovakva akcija mogla biti provedena bez političkog znanja vrha Republike Srpske.
To otvara nekoliko mogućih scenarija.
Prvi je da Dodik više nema onu vrstu kontrole nad institucijama Republike Srpske kakvu javno predstavlja. Ako su sud, tužilaštvo i MUP RS bez političkih prepreka omogućili SIPA-i provođenje istražnih radnji u Borcu, onda se postavlja pitanje koliko su njegove poruke o “zabrani djelovanja SIPA-e” uopće bile stvarna politika, a koliko politička retorika namijenjena biračkom tijelu.
Drugi scenarij mogao bi biti još zanimljiviji. Moguće je da je procijenjeno kako bi blokiranje istrage izazvalo mnogo veću političku štetu nego dopuštanje da ona bude provedena. U trenutku kada je predmet već otvoren, otvoreno suprotstavljanje pravosudnim institucijama moglo bi izazvati dodatni pritisak međunarodne zajednice i otvoriti nova pitanja o političkom utjecaju na pravosuđe.
Treći scenarij jeste postojanje unutrašnjih političkih odnosa koji nisu vidljivi javnosti. Borac nije običan klub, već institucija kroz koju su godinama prolazili ljudi bliski vrhu vlasti Republike Srpske. Svaka istraga koja ulazi u finansijsko poslovanje takvog sistema neminovno otvara pitanje odgovornosti mnogo šire od jednog imena.
Posebno je zanimljivo da se sve događa upravo u klubu koji je godinama predstavljao jedan od najuspješnijih projekata Vice Zeljkovića. Njegov prelazak na čelo Nogometnog saveza BiH nikada nije značio i prekid političkih veza s Borcem. Naprotiv, javnost je klub i dalje doživljavala kao dio istog političkog kruga.
Zato se danas ne postavlja samo pitanje šta istražuje SIPA, već i zašto je upravo sada omogućeno da državna policijska agencija uđe u prostorije kluba koji je godinama smatran jednim od simbola političke moći SNSD-a.
Na kraju, možda je najveći paradoks upravo politička poruka cijelog slučaja. Dodik je godinama tvrdio da SIPA neće djelovati u Republici Srpskoj. A onda je upravo u Banjoj Luci, uz asistenciju institucija Republike Srpske, SIPA provela jednu od medijski najzapaženijih akcija posljednjih mjeseci.
To je slika koja mnogo snažnije od političkih govora pokazuje gdje završava retorika, a gdje počinje stvarnost.
