Vrlo vjerovatno je blakonakloni odnos „Trojke“ prema budućem imenovanju Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH strateška politička i državotvorna greška bošnjačkih političara koja se kroz političku prašumu „Šume Striborove“ ne vidi danas koliko će se vidjeti sutra.
Naravno, ne treba biti previše pametan, niti, imati slonovsko pamćenje, nego treba biti realan pa zaključiti kako svojevremeno i, na primjer, izbor „bošnjačkih“ ustavnih sudija Seade Palavrić i Mirsada Ćemana nisu bili predmet febrilnih političkih polemika suprostavljenih „konstitutivnih“ političara , iako se „iz aviona“ vidjelo i znalo da su Palavrićka i Ćeman prije navlačenja sudijske toge, skinuli stranački šinjel SDA.
Čak i kada je riječ o dotadašnjem stručnom znanju i iskustvu ne bi se mogla staviti ruka u vatru da je Vukoja danas stručno minoritetan u odnosu prema Ćemanu i Palavrić. Nisu ni članovi Radne komisije struka čiji bodovi imaju neprikosnovenu težinu u procjenjivanju kvaliteta kandidata nego je to, brale moj, suha i surova moć politike. Da je skoro sve politika pokazalo je i glasanje u Parlamentu kada NES-ovac Irfan Durić koji je , nezvanično, kao član Radne grupe Marinu Vukoji dao 10 poena, nije prisustvovao glasanju.
Na kraju krajeva, treba biti pošten i reći i napisati kako su Palavrić i Ćeman bivši potpredsjednici SDA a i Vukoja je bio u strukturama HDZ-a , jer kako bi , „jadan“ čovjek napredovao u karijeri.
No, nervoza i bojazan zbog „nametanja“ Vukoje kao „hrvatskog“ sudije proizvod je ne samo refleksne reakcije SDA i opozicionih partnera prema Konakoviću, Nikšiću i Forti kao kreatorima takvog političkog dogovora sa bošnjačke „bande“ nego i strahovanja i zabrinutosti da će se unutar najvišeg pravosudnog tijela države oko ključnih pitanja državotvornosti BiH udružiti srpsko-hrvatske „strukture“ Suda .
Činjenica je da u globalnom. regionalnom, balkanskom kontekstu samo Bošnjaci nemaj rezervne domovine, a bosanski Srbi i Hrvati imaju. Malo-malo pa sa svojih „državnih čuka“ paljbu na „Be i Ha“ ospu čas plenkovići i milanovići, čas njihova srpska „braća“ vučići i vulini. O domaćim akterima „voljenja“ i „volidbe“ Bosne i Hercegovine da ne pričamo. Argumenti za strepnju nisu naivne naracije i oni se očituju u snažnoj infiltraciji političke Banje Luke ( čitaj Milorad Dodik) na lik i djelo srpskih sudija ,a u konkretnom slučaju, bolan i tragikomičan je slučaj bivšeg sudije ustavnog suda BiH Zlatka Kneževića koji je ponižen i natjeran da podnese ostavku.
Isto tako može se očekivati sličan pritisak na budućeg hrvatskog člana Ustavnog suda Marina Vukoju (čitaj, Dragan Čović) pri čemu je svima jasno da se Fortina bljedunjava i „teoretska“ poruka kako „politika prestaje imenovanjem u Ustavni sud“ može kandidirati za vic godine. Da Beograd i Zagreb ne gledaju podozrivo na Sarajevo, ne bi ni bilo frke oko Marina Vukoje.
Da li se radi o strateškoj grešci Trojke zbog fotelja i privilegija koje donosi vlast vrijeme će pokazati kroz odluke koje se budu donosile na Ustavnom sudu BiH. Takođe treba biti prizemljen i,što bi se reklo, normalan, pa priznati da je u Ustavnom sudu svojevremeno radio i bio predsjednik Hrvat Mato Tadić, ali se ne bi moglo argumentirati da je „razbijao“ Državu.
Vro brzo će se moći skenirati i isfiltrirati da li će tzv. srpsko-hrvatski majoritet u najvišem pravosudnom tijelu BiH značiti sistematsko institucionalno pravosudno rastakanje i razbijanje najstarije države na prstorima Balkana. Ovoga trenutka mi ne znamo možda kako će Ustavni sud BiH kao glavni osigurač čuvanja i egzistiranja državno pravne suspstance raditi i djelovati u „novom“ sastavu.
Oni koji superiorno ali pritom glupo tvrde kako će Marin Vukoja u Ustavnom sudu BiH raditi narednih 19 godina , dajući sebi pritom božanske prerogative, a ne znaju to za sebe, trebali bi, ipak, malo „povući ručnu“. Pustite Stvoritelja da „kaže“ koliko je pijeska ostalo u našoj životnoj klepsidri. Na kraju da se malo poigramo metaforom o glavnom osiguraču Države , Ustavnom sudu BiH i bakarnoj licni kao bitnom dijelu osigurača.
Možda je Marin Vukoja buduća tanka bakarna nit Glavnog Osigurača koja će pod povećanim naponom da pregori, no to ne mora da znači odmah da će se „zapaliti i izgorjeti Država“. U svakom osiguraču, pa i Glavnom postoji kvarcni pijesak koji kada licna pregori sprečava grijanje osigurača. A Bosna i Hercegovina, Bogu hvala, puna je kvarca.
