"Ako ste odrasli 90-ih ili početkom 2000-ih, vjerovatno se sjećate koliko je drugačije bilo djetinjstvo tada. Bilo je manje nadzora, a mnogo više slobode i nezavisnosti, što je djeci davalo prostora za maštu, igru i avanturu."
Internet je postojao, ali nije vladao našim svakodnevnim životima kao danas - povremeno smo ga koristili, a ne živjeli na njemu. Dok bi se mnoge aktivnosti koje su tada bile sasvim normalne danas smatrale rizičnima, mnogi milenijalci i dalje tvrde da su odrasli u najboljem mogućem dobu.
„Tehnološki razvoj i stroži sigurnosni standardi od tada su potpuno promijenili način na koji se djeca igraju, druže i istražuju svijet“, napisala je spisateljica i majka dvogodišnjeg dječaka Kara Nesvig.
Prisjetila se i nekih aktivnosti iz djetinjstva iz 90-ih koje su u to vrijeme bile potpuno normalne, ali bi vjerovatno izazvale ozbiljnu anksioznost kod današnjih roditelja.
Sumnjiva igrališta
"Kada danas vodim sina na igralište, ne mogu a da se ne zadivim koliko su sprave sigurnije nego što su bile u moje vrijeme. Igrališta devedesetih godina su uglavnom bila napravljena od metala i drveta. Ljeti su metalni tobogani bili toliko vrući da ste se mogli opeći na njima, a zimi su se pretvarali u zaleđene staze."
Drvene vožnje bile su pune iverja, a vrtuljci su izgledali kao mašine za testiranje izdržljivosti. Još se sjećam kako su me starija djeca vrtjela dok mi doslovno nije bilo muka. I posebna je misterija zašto su mnoge vožnje imale otvorene platforme s kojih smo skakali nekoliko metara bez razmišljanja. Zabavno? Apsolutno. Sigurno? Pa, ne baš."
Lutanje bez nadzora
"U danima prije mobitela, GPS-a i AirTagova, bilo je mnogo lakše nestati s radara roditelja. Djeca bi satima vozila bicikle po susjedstvu, istražujući okolinu, i vraćala se kući tek kada bi se upalila ulična svjetla. Danas je važno da roditelji u svakom trenutku znaju gdje su im djeca, ali mnogi vjeruju da je ta stalna kontrola oduzela dio čarolije odrastanja."
Prijatelji stižu nenajavljeno
"Nekada je bilo sasvim normalno samo pokucati na vrata prijatelja i pitati: 'Mogu li izaći?' bez prethodnih poruka, dogovora ili provjere rasporeda. Danas se čak i najležernija druženja često organizuju danima unaprijed, tako da su spontane igre gotovo nestale."
Spuštanje niz stepenice u korpi za veš
"Ako ste odrasli devedesetih godina prošlog stoljeća, velika je vjerovatnoća da ste barem jednom sjedili u korpi za veš ili kartonskoj kutiji i jurili niz stepenice. Na pidžama zabavama, ovaj 'sport' je često podizan na novi nivo, uz korištenje vreća za spavanje. Čudo je da niko nije završio na hitnoj pomoći."
Gledanje "zabranjenih" filmova na spavanjima kod prijatelja
"Taj osjećaj kada neko tajno pusti film koji je '18+' bio je dio odrastanja. Sve se činilo pomalo zabranjenim i stoga još uzbudljivijim. Roditeljske kontrole kakve imamo danas praktično nisu postojale tada."
Najnezdravije grickalice ikada
"Devedesete su bile zlatno doba šarenih, previše slatkih i potpuno nezdravih grickalica. Gazirana pića, fluorescentni kečapi, slatke pločice pune čokolade i umjetnih boja - sve je to izgledalo zabavno, a niko nije mnogo razmišljao o sastojcima."
Istraživanje svega i svačega
"Hodanje željezničkim prugama, igranje napuštenim mjestima, lutanje šumama ili istraživanje susjedstva usred noći - djeca su tada stalno tražila neku novu avanturu. Bilo je posebno uzbudljivo kada je postojala barem mala doza rizika."
Sumnjivi zabavni parkovi "Vožnje u lokalnim zabavnim parkovima često su izgledale kao da će se svakog trenutka raspasti, ali taj osjećaj neizvjesnosti bio je dio uzbuđenja."
Cijeli dan ispred televizora ili igrajući igrice "Koncept 'vremena provedenog pred ekranom' tada praktično nije postojao. Tokom ljetnih praznika, mnogi su provodili sate igrajući Nintendo 64, The Sims ili gledajući MTV dok im se roditelji ne bi vratili s posla. I nikome to nije bilo posebno čudno."
