Kada politika prestane nuditi rješenja, a počne proizvoditi bijes, granica između krhke demokratije i otvorene krize postaje opasno tanka. Ono što se posljednjih sedmica dešava u Albaniji nije samo unutrašnji politički obračun, već ozbiljno upozorenje i za širi region – uključujući i Bosnu i Hercegovinu, gdje su institucije jednako krhke, a povjerenje građana duboko poljuljano.
Protest koji ruši političku ravnotežu
U Tirani se politički sukob iz parlamenta preselio na ulice. Bacanje Molotovljevog koktela prema uredu premijera Edija Rame, tokom protesta protiv korupcije, označilo je prelazak iz verbalne u fizičku konfrontaciju. Hiljade ljudi na ulicama, hapšenja, povrijeđeni demonstranti i incident u kojem se jedan učesnik protesta zapalio – sve to više podsjeća na scenarije duboke političke krize nego na evropsku tranziciju.
Takve slike ne djeluju daleko ni Bosni i Hercegovini, gdje se nezadovoljstvo često gomila ispod površine, a politički ventili za njegovo ispuštanje gotovo da ne postoje.
Slučaj Balluku i blokada institucija
U središtu albanske krize nalazi se zamjenica premijera Belinda Balluku, koju Specijalno tužilaštvo (SPAK) sumnjiči za miješanje u višemilionske infrastrukturne tendere. Problem, međutim, nije samo istraga, već institucionalna blokada koja je uslijedila.
Parlamentarna većina odbila je glasati o njenoj smjeni, pozivajući se na proceduralne razloge i Ustavni sud. Formalno – zakonito. Politički – poruka da se moć štiti, čak i kada su optužbe teške i duboko kompromitirajuće.
Takav obrazac je itekako prepoznatljiv i u BiH: institucije koje se formalno pozivaju na zakon, dok suštinski služe kao štit političkim elitama.
Opozicija, ulica i gubitak legitimiteta
Proteste predvodi Sali Berisha, politički kontroverzna figura, ali i dalje dovoljno snažna da izvede mase na ulice. Njegova poruka je jednostavna i opasna: vlada više nema legitimitet.
U tom kontekstu, Molotovljev koktel postaje više od nasilnog incidenta – on je simbol potpune delegitimizacije institucija. Kada se politička borba izmjesti iz skupštinskih klupa na asfalt, razlika između demokratskog protesta i destabilizacije države postaje zamagljena.
Bosna i Hercegovina, sa svojom historijom političkih kriza, dobro zna koliko brzo takva dinamika može izmaći kontroli.
Pravda na udaru politike
Reakcija premijera Rame otvorila je dodatni front. Braneći Balluku, on je optužio SPAK za zloupotrebu preventivnih hapšenja, nazivajući ih „hapšenjima bez suđenja“ i suprotnim evropskim standardima.
To je posebno osjetljivo pitanje. Reforma pravosuđa i jačanje nezavisnih tužilačkih tijela bili su ključni argumenti na albanskom putu ka EU. Kada izvršna vlast dovede u pitanje rad tih institucija, poruka nije upućena samo pravosuđu – već i Briselu.
I BiH se već godinama nalazi u sličnoj klopci: političari javno podržavaju vladavinu prava, dok istovremeno osporavaju svaku istragu koja ih lično dotiče.
Regionalne i evropske implikacije
Albanija se godinama nastoji predstaviti kao stabilan i pouzdan partner Evropske unije i NATO-a. Međutim, političko nasilje, optužbe za sistemsku korupciju i otvoreni sukobi između vlasti i pravosuđa ozbiljno potkopavaju taj imidž.
Takva nestabilnost ne ostaje izolovana. Na Balkanu, gdje su granice porozne, a politički uticaji isprepleteni, svaka kriza lako prelazi nacionalne okvire. Vanjski akteri, spremni da iskoriste slabosti i podjele, već pažljivo posmatraju ovakve pukotine.
Opasni prag
Dok premijer govori o „očajnim građanima“, a opozicija o nelegitimnoj vlasti, država klizi u zonu dubokog nepovjerenja. Ključno pitanje više nije samo da li je Belinda Balluku kriva ili nevina, već da li albanske institucije mogu izdržati udar bez urušavanja.
Molotovljev koktel bačen u Tirani nije izolovan incident. To je upozorenje cijelom regionu – pa i Bosni i Hercegovini. Kada politika prestane da rješava probleme, a počne da proizvodi bijes, linija između krhke demokratije i otvorene krize postaje zastrašujuće tanka.
