Tokom obilježavanja genocida u Srebrenici u Ujedinjenim nacijama, prisutnima se obratila Almasa Salihović, preživjela žrtva čijeg je brata u julu 1995. godine ubila paravojska pod komandom ratnog zločinca Ratka Mladića.
Salihović je podijelila svoju tragičnu priču iz tih strašnih julskih dana 1995. godine. “Imala sam pet godina kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu. Živjela sam s majkom, dva brata i dvije sestre u selu 25 km udaljenom od Srebrenice. Tada sam prvi put čula granatu i vidjela mrtve,” kazala je Salihović.
Istaknula je kako su svi mislili da će rat uskoro stati, ali to se nije dogodilo. “Iako je majka pokušavala da nas zaštiti, svaki moj dan počinjao je strahom. Nosila sam lutku sa sobom, to je bila moja tajna zaštita. Škola u mom selu je 1992. granatirana, 14 ljudi je izgubilo živote. Morali smo napustiti selo i izbjeći strašnu sliku Srebrenice, koja je proglašena zaštićenom zonom,” rekla je Salihović.
U UN-u odata počast žrtvama genocida u Srebrenici: Obraćanja izazvala teške emocije u sali
Sa osam godina, u trenutku pada Srebrenice, njeni strahovi su postali stvarnost. “Moja starija sestra Fatima i brat Abdulah bili su ispred nas u bazi, to je posljednji put da sam ga vidjela. Još uvijek imam u glavi sliku kako odbacuje svesku s molitvama na arapskom. Došli smo u Potočare, vjerujući da ćemo biti sigurni. Moja braća i sestre su bili unutra, a ja sam provela prva dva dana ispred, gledajući Mladića kako odvaja mladiće,” nastavila je Salihović.
Muftija Grabus u Ujedinjenim nacijama: U Srebrenici je ubijeno na hiljade svjetova
Nedugo zatim su ih stavili u autobus. “Mladićev vojnik tražio je sve vrijednosti koje imamo, a ja sam mu nudila svoju lutkicu. Govorila sam ‘uzmi, uzmi, to je sve što imam’. Trinaestog jula većina je stigla do slobodne teritorije, ali moj brat nije. Ubijen je među hiljadama drugih nevinih muškaraca i dječaka, i zakopan u masovnoj grobnici. Njegovo tijelo je i dalje nepotpuno. U vrijeme smrti imao je 18 godina, smeđe oči, bio je pun ambicija, snova, strastveni sportista, i najtoplija osoba koju sam poznavala. Žalim što mu nikada nisam rekla koliko ga volim. Izgubiti njega značilo je izgubiti dio sebe,” kazala je Salihović.
Naglasila je da ovo zastrašujuće iskustvo ostavlja duboke ožiljke i da ne postoji osoba u Memorijalnom centru koja nije pogođena genocidom. “Ovo je naša priča i sami ćemo je ispričati, najbolje kako možemo, za našu djecu,” zaključila je Salihović.
