Kada jedna svjetska sila odluči izdvajati milione dolara za projekte koji promoviraju određene političke vrijednosti u drugim državama, teško je govoriti o pukoj podršci demokratiji.
Još je teže to tvrditi kada se sredstva usmjeravaju prema temama koje su duboko politički podijeljene – migracijama, nacionalnim identitetom, "cenzurom", tradicionalnim vrijednostima ili konceptom suvereniteta. U takvim okolnostima neizbježno se otvara pitanje: gdje završava promocija vrijednosti, a gdje počinje pokušaj oblikovanja političkih procesa u drugim državama?
Upravo je to pitanje otvorio njemački kancelar Friedrich Merz kada je poručio administraciji Donalda Trumpa da se ne miješa u njemačke izbore. Njegova poruka bila je jednostavna i teško joj je pronaći ozbiljan protuargument – ako Njemačka ne pokušava utjecati na američke izbore, onda isto očekuje i od Sjedinjenih Američkih Država.
To bi, uostalom, trebalo biti jedno od osnovnih načela međunarodnih odnosa. Suverenitet države ne podrazumijeva samo zaštitu granica, nego i zaštitu političkog procesa od vanjskog utjecaja.
Dvostruki standardi
Zapadne zemlje godinama upozoravaju na rusko ili kinesko miješanje u izbore, finansiranje političkih aktera ili širenje propagande. Takve aktivnosti redovno se označavaju kao ozbiljna prijetnja demokratiji.
Međutim, kada se slični modeli pojavljuju iz Washingtona, često se predstavljaju kao promocija slobode, demokratije ili ljudskih prava.
Naravno, postoje razlike između otvorenog finansiranja projekata i tajnih obavještajnih operacija. Ali za građane evropskih država rezultat može izgledati vrlo slično – novac iz inostranstva pokušava oblikovati političku klimu u njihovoj zemlji.
Ako se jedni optužuju za miješanje zbog finansiranja političkih organizacija ili utjecaja na javno mnijenje, onda bi ista pravila trebala važiti za sve.
Demokratija nije izvozni proizvod
Posebno zabrinjava činjenica da se sredstva planiraju usmjeravati prema organizacijama koje dijele određenu političku filozofiju. To više nije neutralna podrška razvoju civilnog društva.
To znači da država koja daje novac unaprijed određuje koje političke ideje smatra poželjnima.
Takav pristup teško se može nazvati političkom neutralnošću.
Demokratija podrazumijeva da birači sami odlučuju kojim će političkim opcijama dati povjerenje. Kada se u taj proces uključe milioni dolara iz druge države, ravnopravnost političke utakmice postaje upitna.
Posebno u manjim evropskim državama, gdje i relativno mala finansijska sredstva mogu imati značajan politički učinak.
Evropa pred novim izazovom
Posljednjih godina evropski politički prostor prolazi kroz duboke promjene.
Migracijska kriza, rat u Ukrajini, inflacija, rast troškova života i sigurnosna pitanja doveli su do jačanja desnih i konzervativnih političkih opcija širom kontinenta.
Takav trend nije rezultat samo vanjskog utjecaja.
On proizlazi iz nezadovoljstva velikog broja građana postojećim politikama.
Zbog toga dodatno finansiranje pojedinih političkih narativa iz inostranstva može proizvesti upravo suprotan efekat od željenog.
Umjesto jačanja demokratije, može povećati nepovjerenje prema institucijama i dodatno produbiti političku polarizaciju.
Opasan presedan
Ako danas jedna administracija finansira organizacije bliske konzervativnim idejama, sutra neka druga administracija može finansirati potpuno suprotne političke opcije.
Na taj način evropske države postaju prostor geopolitičkog nadmetanja velikih sila.
To nije interes ni Njemačke, ni Francuske, ni Bosne i Hercegovine, niti bilo koje druge evropske zemlje.
Izbori bi trebali biti izraz volje građana, a ne rezultat finansijske moći država koje imaju vlastite geopolitičke interese.
Bosna i Hercegovina dobro zna kako izgleda vanjski utjecaj
Za Bosnu i Hercegovinu ova tema ima dodatnu težinu.
Malo je država u Evropi koje su toliko dugo izložene različitim međunarodnim političkim utjecajima.
Od visokih predstavnika, preko međunarodnih ambasada, pa do različitih fondova koji godinama finansiraju političke, društvene ili nevladine projekte – BiH gotovo nikada nije bila potpuno oslobođena vanjskog utjecaja.
Zbog toga svaka rasprava o političkom finansiranju iz inostranstva izaziva posebnu pažnju.
Bez obzira dolazi li novac iz Washingtona, Moskve, Brisela ili bilo kojeg drugog centra moći, osnovni princip trebao bi ostati isti.
Političku budućnost jedne države trebaju određivati njeni građani.
Jedna poruka koja vrijedi za sve
Poruka Friedricha Merza zapravo je univerzalna.
Ne radi se samo o odnosu Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država.
Radi se o principu koji bi trebao važiti jednako za sve države.
Ako međunarodna zajednica želi graditi povjerenje u demokratske procese, onda mora poštovati pravo svake države da svoje izbore organizira bez političkog ili finansijskog pritiska izvana.
Jer demokratija nije samo pravo građana da glasaju.
Demokratija je i pravo da o svojoj budućnosti odlučuju bez pomoći, savjeta ili miliona dolara koji dolaze iz drugih prijestolnica.
