Dok je izbor Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine izazivao lavinu kritika iz redova SDP-a i samog Denisa Bećirovića, danas svjedočimo političkom zaokretu koji mnogi vide kao školski primjer dvostrukih aršina u domaćoj politici.
Naime, informacija da će Komisija za izbor i imenovanje sudija Ustavnog suda BiH Parlamentu Federacije BiH dostaviti samo dva imena – sutkinju Katicu Artuković i profesoricu Dženetu Omerdić – otvorila je pitanje koje je prije samo dvije godine postavljao upravo Bećirović: da li Parlament bira sudije ili ih samo formalno potvrđuje?
Tada je bio glasan. Danas je, primjećuju kritičari, neobično tih.
Od branitelja procedura do njihovog prećutnog rušitelja
Kada se birao Marin Vukoja, Bećirović je tvrdio da je procedura problematična jer zastupnici nemaju stvarni izbor. Govorio je da se Parlamentu mora omogućiti da bira između svih kandidata, a ne da samo potvrđuje ono što mu Komisija servira.
Njegove izjave tada su zvučale kao principijelna odbrana ustavnog poretka.
Danas, međutim, kada je među kandidatima njegova savjetnica Dženeta Omerdić, isti princip kao da je nestao bez traga.
Ako je tada bilo neustavno da Komisija praktično određuje pobjednika prije glasanja, zašto sada nije? Ako je Parlament morao imati puni izbor, zašto ga sada nema? Ako su procedure bile svete, zašto su odjednom postale fleksibilne?
To su pitanja na koja javnost još nije dobila odgovor.
Pravila važe za druge, ali ne i za SDP?
Posebno je zanimljivo što je SDP godinama gradio politički identitet na kritikama političke trgovine, stranačkog kadroviranja i partijskog preuzimanja institucija.
Međutim, protivnici SDP-a sada tvrde da upravo gledamo pokušaj da se jedna od najvažnijih pravosudnih funkcija u državi popuni osobom iz najužeg kruga predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.
Naravno, Dženeta Omerdić ima profesionalnu biografiju i akademsku karijeru koja joj daje pravo da konkuriše za ovu poziciju. Problem koji kritičari vide nije u njenom pravu da bude kandidatkinja, već u činjenici da se istovremeno nalazi u kabinetu jednog od najmoćnijih političara u državi.
Zbog toga se postavlja pitanje: da li je riječ o nezavisnom izboru ili političkom projektu?
Naša stranka otvorila Pandorinu kutiju
Dodatnu buru izazvala je reakcija Naše stranke, koja je najavila da neće podržati Katicu Artuković zbog sumnji u potencijalni sukob interesa, budući da je ranije i sama bila članica Komisije koja bira sudije Ustavnog suda.
Time je otvoreno pitanje kredibiliteta cijelog procesa.
Ako jedna kandidatkinja izaziva sumnje zbog ranijeg angažmana u Komisiji, onda se sasvim logično postavlja pitanje da li i bliska povezanost druge kandidatkinje s vrhom izvršne vlasti također predstavlja problem koji zaslužuje ozbiljnu raspravu.
Gdje je nestao principijelni Bećirović?
Možda najveći problem za Denisa Bećirovića nije sama kandidatura njegove savjetnice, nego činjenica da ga sustižu njegove vlastite riječi.
Jer upravo je on tvrdio da izbor sudija Ustavnog suda ne smije biti rezultat političkih dogovora.
Upravo je on upozoravao da zastupnici moraju imati pravo izbora.
Upravo je on govorio da Ustavni sud ne smije postati plijen stranačkih kalkulacija.
Danas, kada se isti model koristi za osobu iz njegovog najbližeg političkog okruženja, tih upozorenja više nema.
I zato kritičari sve glasnije tvrde da se ne radi o promjeni okolnosti, nego o promjeni interesa.
Ustav ili politička korist?
Cijela priča ponovo otvara staro pitanje koje godinama prati bh. politiku: da li političari zaista brane principe ili ih koriste samo kada im odgovaraju?
Kada je izbor bio po volji političkih protivnika, procedura je proglašavana neustavnom.
Kada ista procedura potencijalno vodi do izbora vlastite savjetnice, problem odjednom nestaje.
Zbog toga sve više građana zaključuje da u bosanskohercegovačkoj politici nisu sporni zakoni, nego činjenica da se njihovo tumačenje mijenja zavisno od toga ko od njih ima korist.
A upravo tu leži najveća opasnost za povjerenje javnosti u institucije: kada političari počnu demonstrirati da principi vrijede samo dok ne postanu prepreka njihovim ličnim i stranačkim interesima.
