Bez pomoći države prodavnice za siromašne u BiH osuđene na propast

Koncept socijalnih prodavnica odavno postoji u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji. Prva socijalna prodavnica u Velikoj Britaniji otvorena je prije 10 godina, a u Švedskoj ih je u proteklih nekoliko godina otvoreno čak osam.

Riječ je o prodavnicama u kojima su cijene niže od 30 do 40 posto i u kojima su putem posebnih kartica mogli kupovati građani sa primanjima nižim od 500KM.

Ideja o prodavnicama za građane slabijeg imovinskog stanja u Bosni i Hercegovini pokrenuta je još 2009. godine. U Sarajevu su svojevremeno bile otvorene dvije ovakve prodavnice ali su se one ubrzo nakon otvaranja i zatvorile. Istražili smo, šta je razlog zbog kojeg su socijalne prodavnice kod nas doživjele krah?

Edin Pašić iz Udruženja potrošača Kantona Sarajevo kazao je za etto.ba da socijalne prodavnice moraju imati niske cijene, a sa niskim cijenama ide i niska zarada, pa se postavlja pitanje postojanja interesa. S druge strane, ističe Pašić, oni koju su otvorili socijalne prodavnice nisu imali podršku države.

"Nisu imali smanjene poreze, niti je država učestvovala u plaćanju troškova plaće radnicima koji su tu radili. Nije bilo nikakvih subvencija. Kad to dvoje spojite dobijete rezultat da su one zapravo propale. Također, ove prodavnice su bile jako loše reklamirane, jako je malo ljudi znalo uopće za njih. Postavlja se i pitanje interesa. Biznis se uvijek fokusira na nekog ko ima novca, a ne na one koji ga nemaju. Država bi trebala na neki način trebala osigurati neku vrstu pomoći, dati besplatan. To bi bila ogromna pomoć prodavnicama koje prodaju za socijalno ugrožene”, kazao je Pašić.

U Prijedoru je također zatvorena socijalna prodavnica. Izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača Don iz Prijedora Musisa Marić kaže da naša zemlja u zakonodavstvu još nema mogućnost da svi trgovci, odnosno proizvođači sa područja BiH, mogu doznačiti socijalnoj prodavnici određenu količinu proizvoda par mjeseci pred istek roka.

Također kaže da ih država ne oslobađa PDV-a.

„Niko ih ničega ne oslobađa. Šta je tim ljudima interes? Potreba za socijalnim prodavnicama itekako postoji. U mnogo uređenijim, bogatijim zemljama, ovakve trgovine postoje i limitirao je ko u njima može kupovati, a to su ljudi koji imaju određenu karticu, socijalne kategorije i penzioneri sa najmanjim primanjima. Kod nas se oni vode u raznim evidencijama i u Fondu PIO i u našim centrima za socijalni rad. Kartice se vrlo brzo mogu izdati i ne mogu se zloupotrijebiti. Ljudi sa ovim karticama itekako kupuju jeftinije proizvode i na ovaj način i država vodi računa o socijalno ugroženim kategorijama”, kazala je za etto.ba Marić.

Ona naglašava da se u BiH na nivou vlada o ovome nije ni razgovaralo pa tako nisu ni donesene mogućnosti kako da se uopšte ostvari kontakt između proizvođača i zainteresovanih lokalnih zajednica da se na njihovom području registruje socijalna prodavnica.

„Da se i jedan ovakav segment završio potrebna je politička volja. Ovo je nešto što je prijeko potrebno našoj zemlji jer je toliko građana u teškoj materijalnoj situaciji. Sva ova silna poskupljenja ne mogu se izdržati, poručila je Marić.

Predsjednik Udruženja za unapređenje kvalitete življenja „Futura” iz Mostara Marin Bago kazao je za etto.ba da su socijalne prodavnice više bile ideja pojedinaca da naprave biznis, „jer ako se hoćemo baviti socijalnom politikom to radimo na drugačiji način uz niz mjera, subvencija od strane države”.

„Otvaranje socijalnih prodavnica neće riješiti socijalne probleme građana”, smatra Bago.

Potreba za otvaranjem socijalnih prodavnica u vremenu kada veliki broj građana jedva spaja kraj s krajem očito postoji, ali je pitanje hoće li naša država sluha za takvo nešto.