Nakon četiri godine ubijanja i razaranja, tim bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena priznaje da se rat u Ukrajini mogao izbjeći.
Od 2022. godine, bivši zvaničnici Bidenove administracije promoviraju ideju da izbijanje rata u Ukrajini nije imalo nikakve veze sa širenjem Sjevernoatlantskog saveza (NATO) koji predvode Sjedinjene Američke Države i da se ništa nije moglo učiniti da se spriječi sukob.
Zvaničnici također vjeruju da pregovori koji su vođeni u pokušaju okončanja ubijanja nisu bili samo nemogući, već i moralno pogrešni.
Nasuprot tome, Amanda Sloat, Bidenova bivša specijalna asistentica i viša direktorica za evropske poslove u Vijeću za nacionalnu sigurnost, prevarena je od strane brojnih Rusa za koje je mislila da su pomoćnici ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, otkrivajući mnogo o tome šta se dešavalo iza kulisa prije rata i u njegovim prvim mjesecima.
Prema web stranici "Responsible Statecraft", Slaughter je u obmanjujućem intervjuu rekao: "Vodili smo neke razgovore čak i prije izbijanja rata o tome šta ako Ukrajina jednostavno izjavi Rusiji: 'U redu, nećemo se pridružiti NATO-u, ako će to zaustaviti rat.'"
Dodala je: „Svakako, tri godine kasnije, pitanje ostaje: Da li bi bilo bolje da se to uradi prije izbijanja rata? Da li bi bilo bolje da se to uradi na pregovorima u Istanbulu? To bi sigurno spriječilo razaranje i gubitak života.“
Na pitanje da li su Ukrajina i njeni zapadni saveznici mogli izbjeći cijeli rat i da li su "napravili grešku", Slaughter je ponovo sugerisao da bi rješavanje ruske zabrinutosti zbog širenja NATO-a u Ukrajini možda bio najbolji način da se spriječi rat.
„Ako želimo predstaviti alternativnu naraciju historije, jedna od opcija koje su dostupne Ukrajini je da u januaru 2022. kaže: U redu, nećemo se pridružiti NATO-u i ostat ćemo neutralni“, rekao je Sluaat. „Kijev je mogao postići sporazum u martu ili aprilu 2022. tokom pregovora u Istanbulu.“
Ove izjave potvrđuju da bi eksplicitna potvrda neutralnosti Kijeva vjerovatno spriječila rat, što bi zauzvrat spriječilo velike gubitke života i razaranja u Ukrajini u protekle tri godine. Zaista, Ukrajina je mogla zaključiti ovaj sporazum tokom pregovora u Istanbulu održanih ubrzo nakon rata.
Također ove izjave otkrivaju da je Bidenova administracija razmatrala to kako bi spriječila rat, ali je na kraju odbacila tu ideju, što postavlja pitanje zašto je tim bivšeg predsjednika odbacio ideju koja bi spriječila rat?
Salwat se vratio i u intervjuu rekao: „Nije mi bila ugodna ideja da Sjedinjene Države vrše pritisak na Ukrajinu da to ne učini (da se ne pridruži NATO-u) i implicitno daju Rusiji neku vrstu poluge ili prava veta nad tim.“
Kada je upitana o Bidenovom razmišljanju, rekla je: "Ne mislim da je Biden smatrao da ima pravo da diktira Ukrajini šta da radi u tom trenutku ili da je spriječi da se pridruži NATO-u."
Drugim riječima, Slaughter je implicitno priznala da je barem radije ostavila rat u toku ako je alternativa bila davanje Rusiji efektivnog veta na članstvo u NATO-u, ali njenu tvrdnju da su ona i Biden oklijevali izvršiti pritisak na Ukrajinu teško je shvatiti ozbiljno.
Prema Responsible Statecraftu, američka politika prema Ukrajini oduvijek je uključivala pritisak na njene zvaničnike i narod da prihvate mjere kojima su se oni nevoljno protivili, posebno u vezi s NATO-om.
Na primjer, bivši američki predsjednik George W. Bush je podsticao Ukrajinu da se pridruži NATO-u uprkos snažnom i široko rasprostranjenom protivljenju naroda među Ukrajincima početkom 2000-ih, prema istoj web stranici.
Procurele diplomatske depeše pokazuju da su američki zvaničnici u to vrijeme razgovarali sa svojim ukrajinskim kolegama o tome kako učiniti ukrajinsko javno mnjenje "prijemčivijim" za tu ideju, ulogu koju je Biden kasnije odigrao kao potpredsjednik bivšeg predsjednika Baracka Obame, vršeći pritisak na ukrajinske zvaničnike da usvoje nepopularne domaće reforme koje je nametnuo Međunarodni monetarni fond.
Sluat je također dala još jedno moguće priznanje kada je izjavila da je Ukrajina mogla postići dogovor o svom statusu u NATO-u tokom pregovora u Istanbulu 2022. godine, rekavši: "Znam da su u to vrijeme postojale razlike u mišljenjima između vojski naših dviju zemalja u vezi s kontraofanzivom."
Bidenova administracija se smatrala velikom nadom za Ukrajinu da povrati svoju teritoriju i ispregovara bolji sporazum, ali stvari nisu išle onako kako se iko nadao.
Ovo je uglavnom u skladu s onim što zvaničnici i drugi izvori već dugo tvrde o razgovorima.
Ukrajinski list Pravda prvi je otkrio da je Zelenski bio pod pritiskom da odbaci sporazum i umjesto toga traži pobjedu na bojnom polju.
Izvještaji su ukazivali na to da su vlade Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih Američkih Država i niza zemalja NATO-a u Istočnoj Evropi posebno podržavale ovu katastrofalnu ideju.
Slotova priznanja nisu prva. Prije dvije godine, bivši generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg i bivša direktorica Nacionalne obavještajne službe za predsjednika SAD-a, Avril Haines, eksplicitno su izjavili da je potencijalno širenje NATO-a na Ukrajinu glavni motiv za odluku ruskog predsjednika Vladimira Putina da krene u rat.
