Kada je iranski zvaničnik ove sedmice predstavio listu zahtjeva za okončanje rata koji su pokrenule Sjedinjene Američke Države i Izrael, dodao je stavku koja ranije nije bila na teheranskoj listi: priznavanje iranskog suvereniteta nad Hormuškim moreuzom.
Uski plovni put, kojim se prevozi petina svjetske nafte i tečnog prirodnog gasa (LNG), postao je najmoćnije oružje Islamske Republike. Sada nastoji da ga pretvori u izvor potencijalnih milijardi dolara godišnjih prihoda i sredstvo za vršenje pritiska na globalnu ekonomiju, izvještava CNN .
Ključna navigacijska tačka
Iran je dugo prijetio da će zatvoriti moreuz u slučaju napada, ali malo ko je očekivao da će to zaista učiniti - ili da će se taj potez pokazati toliko efikasnim u remećenju globalnih trgovinskih tokova. Čini se da je obim uticaja proširio Teheranove ambicije, a novi zahtjevi sugerišu da Iran nastoji da tu polugu pretvori u nešto trajno.
Brodski promet kroz ovu ključnu tačku gotovo je u potpunosti zaustavljen iranskim napadima, što je uzrokovalo poremećaje na globalnim energetskim tržištima i prisililo zemlje daleko izvan Perzijskog zaljeva da poduzmu hitne mjere kako bi osigurale snabdijevanje gorivom.
„Iran je bio donekle iznenađen uspjehom vlastite strategije u Hormuškom moreuzu - shvatili su koliko je jeftino i relativno lako držati globalnu ekonomiju kao taoca“, rekla je Dina Esfandiary, šefica za Bliski istok.
„Jedna od lekcija ovog rata je otkriće ove nove poluge moći, koju će vjerovatno ponovo koristiti. Mislim da je monetizacija dio spoznaje da sada imaju tu polugu.“ Washington je dobro svjestan ovog rizika. Američki državni sekretar Marco Rubio upozorio je u petak da će jedan od neposrednih izazova nakon rata biti pokušaji Teherana da uspostavi sistem naplate prolaza kroz Hormuški moreuz.
Rastući strateški značaj
"To nije samo ilegalno, već je neprihvatljivo i opasno za cijeli svijet. Važno je da svijet ima plan za rješavanje toga", rekao je Rubio nakon sastanka G7 u Francuskoj. Ministri vanjskih poslova te grupe naglasili su "apsolutnu neophodnost" vraćanja "sigurne i nesmetane slobode plovidbe".
Aludirajući na rastući strateški značaj Hormuškog moreuza, Mojtaba Hamnei je u svom prvom navodnom obraćanju kao novi vrhovni vođa Irana rekao da se blokada plovnog puta "mora i dalje koristiti". U prethodnim rundama pregovora sa Sjedinjenim Državama, Iran je tražio ukidanje sankcija i priznavanje svog prava na mirnodopsku nuklearnu tehnologiju, ali ne i kontrolu nad Hormuškim moreuzom.
Sada Iran signalizira da bi ta kontrola mogla biti formalizirana. Iranski zakonodavci razmatraju zakon kojim bi se od zemalja koje koriste moreuz za transport goriva i robe zahtijevalo plaćanje naknada, dok je savjetnik vrhovnog vođe govorio o "novom režimu za Hormuški moreuz" nakon rata.
Ovaj novi sistem bi omogućio Teheranu da nametne pomorska ograničenja protivnicima i efektivno poveže pristup jednoj od najvažnijih svjetskih morskih ruta sa svojim geopolitičkim sporovima.
Kršenje međunarodnog prava
"Nametanje tranzitnih taksi predstavlja kršenje pravila tranzitnog prolaza", rekao je James Kraska, profesor međunarodnog pomorskog prava na Američkom pomorskom ratnom koledžu. Prema međunarodnom pravu, dodao je, ne postoji pravni osnov da obalna država naplaćuje takse u međunarodnom tjesnacu kao što je Hormuški tjesnac.
„Hormuški moreuz je moreuz koji se koristi za međunarodnu plovidbu, s preklapajućim teritorijalnim vodama Irana i Omana. Unutar ovih voda primjenjuju se iranski i omanski zakoni“, rekao je. „Međutim, budući da je to međunarodni moreuz, pravo tranzitnog prolaza primjenjuje se na sve države, omogućavajući nesmetan površinski, zračni i podmorski tranzit.“
Pravila su utvrđena Konvencijom UN-a o pravu mora (UNCLOS). Iako ni Iran ni Sjedinjene Američke Države nisu potpisnici konvencije, Kraska kaže da se mnogi njeni osnovni principi i dalje primjenjuju jer su široko prihvaćeni kao običajno međunarodno pravo. Ipak, Iran bi mogao pokušati iskoristiti činjenicu da nije potpisnik kako bi potkrijepio svoje argumente, dodao je.
Postoji malo presedana u kojima je neka zemlja uspješno naplaćivala prolaz kroz međunarodni tjesnac. U 19. vijeku Danska je uvela tranzitne takse kroz Danski tjesnac, ali nakon protesta nekoliko zemalja, Kopenhagenska konvencija iz 1857. godine trajno je ukinula takozvane Sundske takse, rekao je.
Konkurencija sa Sueskim kanalom
To nije spriječilo Iran da istraži kako bi takav sistem mogao izgledati i koliko bi profitabilan mogao biti. Stručnjaci sumnjaju da bi Iran mogao uspostaviti sistem naplate cestarine koji bi dobio međunarodno priznanje, ali ako uspije, prihodi bi mogli parirati onima koje generira egipatski Sueski kanal.
U normalnim okolnostima, oko 20 miliona barela sirove nafte i naftnih derivata dnevno prolazi kroz Hormuški moreuz, što je otprilike ekvivalentno dvanaest takozvanih vrlo velikih tankera za sirovu naftu (VLCC).
Po procijenjenoj naknadi od 2 miliona dolara po tankeru, to bi iznosilo oko 20 miliona dolara dnevno, ili oko 600 miliona dolara mjesečno, samo od nafte. Ako se uključe i pošiljke tečnog prirodnog plina (LNG), ovaj iznos bi mogao porasti na više od 800 miliona dolara mjesečno, što je ekvivalentno oko 15 do 20 posto iranskih mjesečnih prihoda od izvoza nafte u 2024. godini.
Naplata cestarine
Poređenja radi, Egipat zarađuje između 700 i 800 miliona dolara mjesečno u tipičnoj godini od Sueskog kanala, vještačkog plovnog puta kojim upravlja država, iako su prihodi prošle godine naglo pali zbog poremećaja u Crvenom moru. Monetizacija Hormuza može biti potaknuta i ekonomskim pritiskom na Iran.
Esfandiary je rekao da Teheran vidi ovu putarinu kao način da "nadoknadi neke od svojih ekonomskih nedostataka" pod sankcijama, opisujući to kao relativno "lak" i "jeftin" mehanizam za kompenzaciju ograničenog pristupa globalnim tržištima. Iran je među zemljama svijeta s najtežim sankcijama, odmah nakon Rusije.
Iran je više puta izjavio da Hormuški moreuz ostaje otvoren - ali ne bezuvjetno. Zvaničnici kažu da "neprijateljski" brodovi mogu proći, pod uslovom da se koordiniraju s iranskim vlastima. Ministarstvo vanjskih poslova prenijelo je taj stav u pismu Vijeću sigurnosti UN-a i Međunarodnoj pomorskoj organizaciji, izvijestio je Reuters.
Istovremeno, čini se da Teheran testira kako bi mogao izgledati sistem kontroliranog prolaza. Podaci o praćenju brodova pokazuju da neki tankeri koriste rutu bližu iranskoj obali, a postoje i izvještaji da su neki operateri možda platili za siguran prolaz.
