BiH na udaru globalnog energetskog šoka: rastu troškovi hrane, gradnje i industrije, vlast bez odgovora
Globalni poremećaji izazvani sukobom na Bliskom istoku već imaju ozbiljne posljedice po ekonomiju Bosne i Hercegovine. Nagli rast cijena nafte i prirodnog plina pokrenuo je lančanu reakciju poskupljenja koja pogađa gotovo sve sektore – od proizvodnje hrane do građevinarstva i teške industrije.
Najveći problem leži u strukturnoj slabosti domaće ekonomije: visokoj zavisnosti od uvoza energenata i sirovina, uz istovremeno ograničene mehanizme državne zaštite.
Rastu troškovi hrane i logistike
Povećanje cijena goriva direktno se prelijeva na troškove transporta i distribucije, što dodatno opterećuje prehrambenu industriju. Već sada se bilježi rast cijena sirovina, ambalaže i logistike, a očekuje se da će taj trend biti još izraženiji u narednim mjesecima.
Bosna i Hercegovina uvozi oko 70 posto hrane, dok kod pojedinih proizvoda zavisnost doseže i do 90 posto. Takva struktura čini tržište izuzetno osjetljivim na globalne poremećaje. Dugogodišnji trgovinski deficit u sektoru hrane, koji je u posljednjih šest godina premašio 24 milijarde KM, dodatno pogoršava situaciju.
Proizvođači su suočeni s rastućim troškovima, ali istovremeno imaju ograničen prostor za povećanje cijena jer kupovna moć stanovništva stagnira ili opada.
Građevinski sektor pod pritiskom
Građevinarstvo je među najpogođenijim sektorima, prvenstveno zbog zavisnosti od transporta i energenata. Rast cijena goriva i električne energije značajno povećava troškove proizvodnje građevinskih materijala i izvođenja radova.
Procjene pokazuju da dodatni godišnji troškovi u ovom sektoru dosežu višemilionske iznose. Istovremeno, proizvođači ne mogu u potpunosti prenijeti povećanja na tržište, što direktno utiče na profitabilnost i investicione planove.
Dodatni pritisak dolazi i iz Evropske unije kroz uvođenje CBAM mehanizma, koji opterećuje izvoz cementa i drugih proizvoda dodatnim troškovima po toni, čime se smanjuje konkurentnost bh. kompanija na evropskom tržištu.
Industrija gubi konkurentnost
Hemijska i metalna industrija suočavaju se s rastom troškova proizvodnje od pet do deset posto, uzrokovanim skupljim energentima, transportom i sirovinama. Budući da je veliki dio proizvodnje orijentisan na izvoz, svako povećanje troškova direktno utiče na konkurentnost na međunarodnom tržištu.
Problem dodatno komplikuje činjenica da su mnogi ugovori dugoročni, što otežava brzo prilagođavanje novim cijenama i smanjuje fleksibilnost kompanija u kriznim situacijama.
Kritična zavisnost od plina
Jedan od najvećih rizika za ekonomiju BiH jeste potpuna zavisnost od jednog pravca snabdijevanja prirodnim plinom. Zemlja nema LNG terminale, nema značajne rezerve i nema razvijene alternativne pravce isporuke.
U slučaju prekida snabdijevanja, posljedice bi bile dramatične – ne samo u smislu rasta cijena, nego i potpunog zaustavljanja proizvodnje u pojedinim industrijama. Metalni, hemijski i prehrambeni sektor posebno su izloženi ovom riziku.
Inflacija i pad životnog standarda
Rast cijena energenata ima snažan inflatorni efekat. Poskupljenja se prenose na sve segmente ekonomije – od osnovnih životnih namirnica do građevinskih usluga. To direktno smanjuje kupovnu moć građana i usporava ekonomsku aktivnost.
Dugoročno, ovakav trend može dovesti do smanjenja izvoza, pada industrijske proizvodnje i rasta nezaposlenosti.
Vlasti bez sistemskog odgovora
Reakcija vlasti u Bosni i Hercegovini ostaje fragmentirana i nedovoljna. Mjere su uglavnom ograničene na entitetski nivo i svode se na kontrolu marži i parcijalne subvencije.
Na državnom nivou izostaju ključne odluke, poput privremenog ukidanja akciza na gorivo, prvenstveno zbog političkih blokada. Dodatni problem predstavlja nepostojanje strateških robnih rezervi nafte i plina, što državu ostavlja bez mogućnosti intervencije u kriznim situacijama.
Potrebne hitne i dugoročne reforme
Stručnjaci upozoravaju da trenutna kriza nije samo kratkoročni poremećaj, već signal dubokih strukturnih problema. Rješenja zahtijevaju kombinaciju hitnih mjera i dugoročnih reformi.
Kratkoročno, potrebna je podrška privredi kroz fiskalne olakšice i stabilizaciju cijena energenata. Dugoročno, ključni prioriteti su:
diverzifikacija izvora energije
ulaganje u energetsku efikasnost
jačanje domaće proizvodnje
prelazak na proizvode veće dodane vrijednosti
Bez ovih promjena, Bosna i Hercegovina će ostati izuzetno ranjiva na svaki novi globalni poremećaj, a teret krize će i dalje snositi građani i privreda.
