Kina je donijela odluku o ukidanju carina za gotovo sve afričke zemlje, čime dodatno produbljuje ekonomske veze s kontinentom i nastoji ojačati svoj globalni trgovinski utjecaj. Prošireni bescarinski režim obuhvatit će 53 države i bit će na snazi do 30. aprila 2028. godine, dok je jedina izuzeta zemlja Esvatini.
Ovaj potez predstavlja nastavak politike koju Peking provodi već duže vrijeme. Naime, još od decembra 2024. godine Kina je omogućila bescarinski pristup za 33 najmanje razvijene afričke države, a sada je taj režim proširen na gotovo cijeli kontinent. Kineske vlasti ovu odluku predstavljaju kao jednostranu mjeru podrške razvoju Afrike, naglašavajući da se radi o koraku koji bi trebao potaknuti trgovinu i ekonomski rast.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da ukidanje carina samo po sebi neće riješiti ključne probleme s kojima se suočavaju afričke ekonomije. Lauren Johnston iz AustChina Institutea ističe da Kina ovim potezom pokušava izgraditi imidž otvorenijeg i fleksibilnijeg trgovinskog partnera, posebno u odnosu na Sjedinjene Američke Države. Prema njenim riječima, veći izvoz poljoprivrednih proizvoda mogao bi imati pozitivan utjecaj na ruralne zajednice, povećati prihode i doprinijeti smanjenju siromaštva.
Međutim, struktura trgovine između Kine i Afrike i dalje pokazuje značajnu neravnotežu. Afričke zemlje uglavnom izvoze sirovine poput nafte, metala i ruda, dok iz Kine uvoze gotove proizvode i industrijsku robu. Prema dostupnim podacima, trgovinski deficit Afrike s Kinom prošle godine porastao je za čak 65 posto, dosegnuvši oko 102 milijarde dolara.
Analitičari poput Jervina Naidooa iz Oxford Economics Africa upozoravaju da osnovni problem leži u slabim industrijskim kapacitetima, nedovoljno razvijenoj infrastrukturi i logistici, kao i velikoj zavisnosti od izvoza sirovina. Zbog toga, smatraju, efekti ukidanja carina mogu biti ograničeni i neće automatski dovesti do značajnog povećanja izvoza.
Slično mišljenje dijeli i Alfred Schipke iz East Asian Institutea, koji procjenjuje da će kratkoročne koristi najviše osjetiti one zemlje koje već imaju razvijene izvozne sektore i kapacitete za brzu prilagodbu novim uslovima.
Odluka Pekinga ima i jasnu političku dimenziju. Izuzimanje Esvatinija iz bescarinskog režima tumači se kao signal zbog njegovih diplomatskih odnosa s Tajvanom, što dodatno pokazuje kako trgovinske mjere Kina koristi i kao instrument vanjske politike.
Iako potez otvara nove mogućnosti za afričke izvoznike, ostaje otvoreno pitanje hoće li kontinent uspjeti iskoristiti ovu priliku bez dubljih strukturnih reformi i ulaganja u industrijski razvoj.
