Bosna i Hercegovina je na korak od dobijanja 917 miliona eura iz evropskog fonda, nakon što je krajem septembra Vijeće ministara usvojilo Reformski dokument – tzv. Reformsku agendu. Evropska komisija gotovo sigurno će potvrditi prihvatanje ovog dokumenta, što će BiH omogućiti prvu tranšu od 60 miliona eura još do kraja godine.
Ostatak novca, ukupno 850 miliona eura, uslovljen je ispunjavanjem reformskih mjera, posebno u sektorima zelene i digitalne tranzicije, poslovnog okruženja, privatnog sektora, pravosuđa i vladavine prava. Posebno se naglašava obaveza vlasti da unaprijede pravosudni sistem – od novih zakona o sudovima i Visokom sudskom-tužilačkom vijeću (VSTV), do zakona o zaštiti zviždača, medija i novinara od političkog pritiska. Pored toga, traži se osnivanje Komisije za sukob interesa, anti-korupcionih tijela na svim nivoima i ukidanje zakona o kleveti.
Međutim, iako je Reformska agenda formalno usvojena, političke prepreke već prijete. Ministri iz SNSD-a, na čelu sa Stašom Košarcem, jasno su dali do znanja da će provođenje mjera biti otežano opstrukcijama. Košarac je nedavno izjavio da je podrška ovom dokumentu motivisana dijelom dobrom saradnjom s političkim strankama iz Federacije BiH, ali je naglasio da će BiH biti ponovo “uslovljavana” i da sredstva možda neće biti isplaćena ukoliko dođe do zastoja.
Ove najave otvaraju ozbiljna pitanja: iako je prva tranša od 60 miliona eura garantovana, dalji iznos iz Plana rasta bi mogao ostati blokiran. Svaka investicija mora biti precizno planirana, a lista projekata odobrena na nivou Vijeća ministara. Bez političkog konsenzusa i nadilaženja unutrašnjih sukoba, evropski novac koji je predviđen za razvoj i reforme može ostati samo pusta cifra na papiru.
BiH je tako, opet, na prekretnici: između mogućnosti da iskoristi historijsku šansu za jačanje vladavine prava i infrastrukturni razvoj, i opstrukcija koje dolaze iz vlastitih političkih redova. Evropska sredstva ne čekaju, ali ni politički ego i lokalni interesi nisu skloni žrtvovanju za opšte dobro.
U konačnici, pitanje ostaje otvoreno – hoće li BiH pokazati sposobnost da se reformiše, ili će evropski novac postati žrtva političke igre i interne nesloge?
