Nacrt Zakona o oduzimanju i upravljanju imovinom, jedan od ključnih propisa koji Bosni i Hercegovini može osigurati izbjegavanje stavljanja na tzv. sivu listu Moneyvala, nedavno je upućen Vijeću ministara BiH na razmatranje i usvajanje. Radna grupa Ministarstva pravde BiH radila je na njegovoj pripremi više od tri godine, a sada se zakon suočava s opstrukcijama.
Opstrukcija iz Republike Srpske
Prema informacijama do kojih je došao Raport, najviše prepreka dolazi od predstavnika vlasti iz Republike Srpske, konkretno članova MUP-a RS. Oni odbijaju da trajno oduzeta imovina postane vlasništvo države BiH, a isto tako se protive osnivanju Ureda za koordinaciju oduzimanja i upravljanja imovinom pri Ministarstvu pravde BiH.
Član 54. nacrta jasno definira Ured kao centralno tijelo za koordinaciju poslova oduzimanja i upravljanja imovinom, prikupljanje i analizu podataka o oduzetoj imovini te vođenje evidencije. Ured bi bio unutrašnja organizaciona jedinica Ministarstva pravde BiH, a njegovu unutrašnju strukturu, broj zaposlenih i sistematizaciju radnih mjesta utvrđivao bi pravilnikom ministar pravde BiH, uz saglasnost Vijeća ministara BiH, u roku od 30 dana od stupanja zakona na snagu.
Međutim, članovi iz RS osporavaju ovu odredbu.
Raspodjela prihoda od oduzete imovine
Sporno je i pitanje upravljanja finansijskim sredstvima trajno oduzete imovine, definirano članom 53. Nacrt predviđa da prihodi od upravljanja trajno oduzetom imovinom uplaćuju se u budžet BiH, uz umanjenje za troškove upravljanja, dok 30% prihoda od prodaje nekretnina ide u budžet općine ili grada u kojem se nekretnina nalazi. Vijeće ministara BiH može, po prijedlogu Ministarstva pravde, odrediti i veći iznos uplate u lokalni budžet.
Sporni član 22: Naredba za dostavljanje podataka
Najveći otpor dolazi zbog člana 22., koji omogućava Sudu BiH da naloži državnim organima, bankama, finansijskim institucijama, pravnim i fizičkim licima dostavljanje podataka neophodnih za provođenje zakona.
U nacrtu stoji da Sud može zahtijevati izvještaje o činjenicama potrebnim za donošenje odluka u postupku oduzimanja imovine. Sva pravna i fizička lica moraju postupati hitno, a rok za izvršenje naredbe ne može biti duži od 30 dana.
Neizvršenje naredbe ili nepotpuno izvršenje sankcionira se novčano:
pravno lice – do 200.000 KM,
fizičko lice i odgovorno lice u pravnom licu ili državnom organu – od 2.000 do 50.000 KM.
Ako, nakon izricanja kazne, fizičko ili odgovorno lice i dalje ne postupi po naredbi Suda, može biti kažnjeno zatvorom do izvršenja naredbe, najviše do tri mjeseca.
Ovaj zakon, ukoliko bude usvojen, predstavlja snažan alat u borbi protiv kriminalno stečene imovine, ali je jasno da političke prepreke iz RS mogu ozbiljno usporiti njegovu implementaciju.
