Bijela – boja nevinosti – postala je boja selektivnog čišćenja.
- maja 1992. u Prijedoru, srpska vlast naredila je Bošnjacima i Hrvatima da nose bijele trake.
Da označe sebe. Da pokažu gdje žive. Da pripreme teren za – nestanak.
To nije bio rat. To nije bila odbrana. To je bio administrativni fašizam.
Nevinima su stavljali trake. Zločinci su nosili šubare i činove. Sve “po proceduri”.
Bijela – boja nevinosti – postala je boja selektivnog čišćenja.
Komšija postaje meta. Dijete – statistika.
Danas, oni koji su tada izdavali naredbe šute. A vlast i dalje odbija postaviti spomenik ubijenoj djeci.
Ne zato što ne mogu. Već zato što ne smiju pogledati u ogledalo historije – jer bi tamo vidjeli svoje pravo ružno lice.
Bijele trake su simbol sramote. I ta sramota traje. Dokle god je svijeta i vijeka!
Ne zaboravimo! Ne oprostimo šutnjom! Dignimo glas! Neka se do neba čuje naš krik slobode!
