Vanredna sjednica Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, na kojoj će se raspravljati o sudbini Nove Željezare Zenica, mogla bi prerasti u jednu od politički najkontroverznijih rasprava ove godine.
Dok Vlada Federacije BiH pokušava javnosti predstaviti predloženi zakon kao instrument za spas radnih mjesta i očuvanje industrijske proizvodnje, iz Nove Željezare tvrde da je riječ o sasvim drugačijem projektu – političkom, a ne ekonomskom.
U pismu upućenom zastupnicima i delegatima kompanija otvoreno poručuje da se iza priče o zaštiti radnika krije pokušaj preuzimanja kontrole nad privatnom imovinom. Njihova poruka je jasna: svaki glas za zakon, smatraju u Novoj Željezari, neće biti glas za radnike, nego za političku kampanju.
Takve optužbe dodatno podižu temperaturu uoči parlamentarne rasprave, posebno zato što dolaze u trenutku kada se vlast suočava s rastućim pritiscima zbog ekonomskog stanja, industrijske stagnacije i sve izraženijeg nezadovoljstva radnika u brojnim sektorima.
Iz Nove Željezare tvrde da Vlada Federacije BiH mjesecima koristi socijalnu dimenziju problema kako bi pridobila podršku javnosti, dok se suštinski izbjegava odgovor na pitanje kako je uopće došlo do urušavanja proizvodnje i zašto se problemi nisu rješavali ranije.
Prema njihovom stavu, radnici su postali sredstvo političkog pritiska, a ne stvarni prioritet predloženih rješenja.
Kompanija posebno upozorava na ono što naziva „prikrivenom nacionalizacijom“. U njihovoj interpretaciji, predloženi zakon predstavlja pokušaj da država, bez ulaganja vlastitog kapitala i bez preuzimanja poslovnog rizika, stekne kontrolu nad procesima i resursima privatne firme.
Takve tvrdnje otvaraju mnogo šire pitanje: gdje završava legitimni interes države da zaštiti radna mjesta i stratešku proizvodnju, a gdje počinje zadiranje u pravo privatnog vlasništva?
Nova Željezara tvrdi da većinski vlasnik iz ekonomskih razloga ne želi nastaviti proizvodnju koja bi generirala gubitke, dok istovremeno Vlada nema plan ozbiljnih investicija koje bi dugoročno osigurale održivost poslovanja. Upravo zbog toga iz kompanije smatraju da je jedini cilj zakona održavanje privida industrijskog oporavka do izbora, bez stvarnog rješavanja problema.
Posebno oštre su njihove procjene mogućih posljedica. Upozoravaju da bi usvajanje zakona moglo rezultirati sudskim sporovima vrijednim stotine miliona maraka, koje bi na kraju platili poreski obveznici. Takav scenario značio bi dodatni finansijski udar na budžete koji su već opterećeni rastom javnog duga, kreditnim zaduženjima i sve većim socijalnim izdacima.
U pismu zastupnicima iz kompanije navode da pravni tim već razmatra sve mogućnosti zaštite interesa vlasnika te da će eventualna šteta biti predmet budućih tužbenih zahtjeva prema Federaciji BiH.
Istovremeno upozoravaju da zakon možda neće donijeti sigurnost radnicima koju vlast obećava. Naprotiv, smatraju da bi mogao proizvesti dodatnu neizvjesnost u vezi s platama, doprinosima, otpremninama i radnim stažom zaposlenih.
Zbog toga se današnja rasprava ne svodi samo na pitanje jedne kompanije u Zenici. Ona postaje test odnosa države prema privatnom kapitalu, investicijama i pravnoj sigurnosti. Odluka koju će donijeti zastupnici mogla bi poslati važnu poruku i domaćim i stranim investitorima o tome koliko su njihova vlasnička prava zaštićena u Federaciji BiH.
S druge strane, zagovornici zakona insistiraju da država ne smije ostati nijema pred gašenjem proizvodnje i mogućim gubitkom radnih mjesta. Upravo zato rasprava o Novoj Željezari prerasta u mnogo veći sukob – sukob između ekonomskog pragmatizma, političkih interesa i socijalne odgovornosti.
Bez obzira na ishod glasanja, jedno je sigurno: odluka donesena u Parlamentu Federacije BiH imat će posljedice koje će se osjećati godinama. Pitanje je samo hoće li one značiti početak industrijskog oporavka ili uvod u novu pravnu, političku i finansijsku bitku čiji će račun na kraju platiti građani.
