Bosna i Hercegovina suočava se s ozbiljnom prijetnjom energetske nestabilnosti, jer i dalje u potpunosti zavisi od dotoka ruskog gasa koji u zemlju ulazi isključivo preko Srbije. Nakon što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić saopštio da je Moskva Beogradu ponudila ugovor o isporuci gasa samo do Nove godine, u BiH su se otvorila brojna pitanja o sigurnosti snabdijevanja i mogućim posljedicama prekida jedine rute koja vodi do naših potrošača.
Vučić je objasnio da je Rusija skratila ugovor o isporuci gasa, upozoravajući da bi svaka najava nacionalizacije NIS-a, naftne kompanije pod kontrolom ruskog kapitala, mogla dovesti do potpunog prekida isporuka već 31. decembra. Iako je Srbija formalno garant snabdijevanja Bosne i Hercegovine, jasno je da bi svaka odluka Moskve imala direktne posljedice i na domaće tržište.
Završetak jedine rute snabdijevanja
Bosna i Hercegovina trenutno nema nijedan alternativni pravac dotoka gasa. Cijeli sistem zavisi od jedne cijevi koja dolazi iz pravca Zvornika, dok skladišta i rezerve energenata u zemlji ne postoje. Prekid snabdijevanja, makar i privremen, značio bi potpunu energetsku paralizu — posebno u zimskim mjesecima kada hiljade domaćinstava i institucija, prije svega u Sarajevu, Zenici, Visokom i Zvorniku, zavise od plina za grijanje.
U slučaju prekida, jedina opcija bila bi prelazak na alternativna goriva — mazut, pelet, ugalj, pa čak i električnu energiju. Međutim, te količine ne bi mogle izdržati dugoročnu potražnju. Elektroenergetski sistem BiH, koji i sam funkcioniše na granici stabilnosti, kolabirao bi pod pritiskom naglog povećanja potrošnje. Cijene bi eksplodirale, a urbani centri, posebno Sarajevo, ponovo bi se ugušili u smogu i toksičnim česticama.
Južna interkonekcija — posljednji spas
Jedina prava alternativa ruskom gasu jeste Južna interkonekcija, projekat koji bi Bosnu i Hercegovinu povezao s hrvatskim gasovodom i terminalom za ukapljeni gas na Krku. Taj projekat, o kojem se priča već više od decenije, mogao bi zemlji donijeti energetsku sigurnost i stabilne cijene, ali njegova realizacija još uvijek nije ni započela.
Za izgradnju interkonekcije potrebno je najmanje pet do sedam godina od trenutka početka radova. Ako Evropska unija 2027. godine, kako je planirano, u potpunosti obustavi uvoz ruskog gasa, Bosna i Hercegovina bi se mogla naći u potpunom mraku — bez alternativne rute, bez skladišta, i bez plana B.
Elektroprivreda BiH i HZ HB: Revizorski izvještaji otkrili nepravilnosti u javnim nabavkama
Propuštene šanse i političke opstrukcije
Dodatni problem predstavlja i činjenica da se BiH povukla iz projekta Jadransko-jonskog gasovoda (IAP), koji povezuje Albaniju, Crnu Goru i Hrvatsku, i mogao bi biti spojen s Južnom interkonekcijom. Dok susjedne države ponovo aktiviraju taj projekat, BiH stoji po strani, iako bi njeno uključivanje značilo dodatni pravac snabdijevanja i veći stepen energetske nezavisnosti.
Političke opstrukcije dodatno usporavaju svaki pokušaj napretka. Projekat Južne interkonekcije blokiran je administrativnim preprekama i nesuglasicama na relaciji državnih i entitetskih vlasti, kao i lokalnih zajednica kroz koje bi gasovod trebao prolaziti — od Bugojna preko Kupresa i Tomislavgrada, sve do Posušja i Zagvozda.
Vrijeme ističe
Vrijeme za donošenje odluka se ubrzano smanjuje. BiH mora hitno pokrenuti konkretne infrastrukturne projekte, donijeti novu regulativu i iskoristiti međunarodne fondove koji podržavaju tranziciju ka čistim i održivim izvorima energije.
Bez Južne interkonekcije i ozbiljnih investicija u diverzifikaciju izvora, Bosna i Hercegovina će ostati talac jedne cijevi i jedne politike. A kad ta cijev presuši — cijela zemlja će osjetiti posljedice, ne samo kroz nestanak gasa, nego i kroz potpunu energetsku nesigurnost koja bi mogla izazvati ekonomski i društveni kolaps.
