Bosna i Hercegovina: Zemlja izgubljenih snova ili nerealizovane budućnosti?

Bosna i Hercegovina – ime koje u sebi nosi težinu istorije, težinu nade i težinu bola.

Zemlja koja bi mogla biti simbolom jedinstva, zajedništva i budućnosti, danas je fragmentirana, podijeljena i gotovo neprepoznatljiva. Generacije koje su odrasle u zoru agresije ili neposredno nakon nje, rođene su s idejom države koja obećava, a odrastale u okovima podjela, fragmentacije i političkih igara. Dejtonski mirovni sporazum, koji je donio mir, ostavio je i naslijeđe koje nas dijeli – naslijeđe etničke podeljenosti. Ovo je priča o zemlji koja preživljava umjesto da živi, o generacijama koje su izgubile vjeru u zajedništvo, ali i o onima koji, uprkos svemu, još uvijek sanjaju Bosnu.

Dejton: Temelj mira, ali i podjela

Gotovo tri decenije nakon što je Dejtonski sporazum stupio na snagu, Bosna i Hercegovina se bori sa njegovim naslijeđem. Ovaj sporazum, dok je zaustavio krvoproliće, stvorio je okvir koji cementira etničke podjele. Umjesto jačanja države, Dejton je omogućio njen pad u fragmentaciju. Na papiru, Bosna i Hercegovina je jedinstvena država. U stvarnosti, ona je podijeljena na entitete, kantone, opštine i, što je najgore, na mentalne granice koje razdvajaju ljude više nego fizičke.

Djeca koja su rođena nakon rata, danas već odrasli ljudi, odgojena su u sistemu koji ih je učio podjelama. Naučena su da razmišljaju u okvirima "nas" i "njih". Umjesto da grade zajedništvo, odrastali su u svijetu u kojem je prirodno poznavati vršnjaka iz inostranstva bolje nego nekoga iz susjednog entiteta ili kantona. Ove "mentalne granice" postale su simbol našeg poraza kao društva. Postale su simbol zemlje koja, uprkos svojoj prošlosti, nije naučila vrijednost zajedništva.

Kantonizacija svijesti: Mentalni okovi generacija

Jedna od najvećih tragedija poslijeratne Bosne i Hercegovine jeste "kantonizacija" svijesti. Ova zemlja, koja bi trebala biti jedinstvena, podijeljena je na kantone koji su postali male države unutar države. Ova podjela nije samo administrativna – ona je postala mentalna. Mladi koji odrastaju u jednom kantonu, rijetko prelaze njegove granice. Mentalne barijere su toliko duboko ukorijenjene da su postale normalne.

Ovo nije slučajnost. Ovo je rezultat decenija politike podjela, politike koja ne prepoznaje vrijednost jedinstva. Generacije koje odrastaju u ovim uslovima moraju pronaći snagu da prevaziđu ove barijere. Moraju shvatiti da su granice koje ih razdvajaju imaginarne, da su one nametnute kako bi ih držale pod kontrolom.

Da li je zajedništvo moguće?

Uprkos svemu, još uvijek postoje oni koji sanjaju o drugačijoj Bosni i Hercegovini. Oni koji vjeruju da je zajedništvo moguće. Oni koji se bore za državu koja će biti dom svih njenih građana, bez obzira na etničku, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost. Ovi "sanjari Bosne" često su ismijavani, nazvani utopistima ili idealistima. Ali oni su možda jedini koji razumiju šta je Bosna nekada bila i šta bi mogla postati.

Bosna i Hercegovina ima bogatu istoriju multikulturalizma, zajedništva i jedinstva u različitosti. Ovo nije samo priča iz prošlosti – ovo je temelj na kojem se može graditi budućnost. Ali da bi se to ostvarilo, moramo prevazići podjele koje nas drže u mjestu. Moramo shvatiti da je jedinstvo jače od fragmentacije, da je ljubav prema domovini jača od politike.

Bosna i Hercegovina je zemlja nevjerovatnog potencijala. Ali taj potencijal nikada neće biti ostvaren dok se ne suočimo s istinom o podjelama koje nas razaraju. Moramo se osloboditi mentalnih okova, prevazići kantonizaciju svijesti i izgraditi državu koja će biti pravedna i jednaka za sve.

Ovo je izazov za sve nas. Ovo je prilika da pokažemo da Bosna nije samo teritorija, već ideja. Ideja o zajedništvu, o ljubavi prema drugima, o zemlji koja pripada svima nama. Na nama je hoćemo li tu ideju ostvariti ili ćemo je zauvijek izgubiti.