ZAKONI OVDJE POSTOJE SAMO ZA NEKE

Bošnjaci optuženi za borbu protiv zločina, dok "hercegbosanske zastave" nesmetano ponosno lete – Hoće li iko stati na put ovoj sramnoj igri?

Vitez

U Bosni i Hercegovini ništa nije onako kako se čini. Dok jedni, čiji su preci pretrpjeli genocid, budu pozivani na saslušanja i maltretirani zbog pokušaja uklanjanja simbola koji veličaju ratne zločince, drugi, koji podržavaju ideologije koje su dovele do najstrašnijih zločina u modernoj historiji, slobodno šetaju i uživaju u potpunoj impunosti.

Ako išta pokazuje slučaj sa postavljanjem zastave tzv. "Herceg-Bosne" u Krušćici, to je da Bosna nije samo podijeljena politički i etnički, već i zakonski – gdje se za jedne primjenjuju najstrože sankcije, dok za druge – onima koji veličaju paratvorevine koje su dovele do masovnih ubistava – postoje samo alibi istrage koje nikada ne dođu do kraja.

Nakon što je objavljeno da je u Krušćici kod Viteza postavljena zastava "Herceg-Bosne", mnogi su se zapitali da li je ovo još jedan simbol provokacije ovoj zemlji. Zastava je brzo uklonjena, ali reakcija policije, koja je prvo obavila uviđaj pod izgovorom da je zastava ukradena, izazvala je niz pitanja. Umjesto da istraži i kazni one koji javno veličaju ideologiju koja je odgovorna za ratne zločine, policija je pozvala na saslušanje Bošnjaka koji je tražio uklanjanje tog simbola. Da stvar bude gora, komandir PS Vitez, Ratko Bošnjak, izjavio je da "nema zakona" koji nalaže uklanjanje ove zastave, uprkos jasnim zakonskim odredbama koje zabranjuju veličanje zločinaca i zločinačkih ideologija. Ovo nije samo pravno šuplje, ovo je političko i etničko licemjerstvo na najvišoj razini.

Bošnjaci kao neprijatelji: Terorizirani zbog prava na pravdu

Kako je moguće da se u Bosni i Hercegovini na jedan poziv mogu pozvati građani koji žele primjenu zakona, dok se drugima omogućava nesmetano veličanje ratnih zločinaca? Kako je moguće da simboli, koji podsjećaju na paradržavne entitete koji su stvoreni uz pomoć genocida, ne samo da opstaju, već i dobijaju zaštitu od onih koji bi trebali provoditi zakon? Ovdje, nažalost, zakoni nisu univerzalni – postoje oni koji su "pod zaštitom" i oni koji su "na udaru". I dok Bošnjaci u Bosni i Hercegovini, čiji su preci bili žrtve genocida, budu prepoznavani kao prijetnja društvenom miru i pozivani na saslušanje zbog pokušaja uklanjanja simbola zločina, drugi – oni koji veličaju istu ideologiju koja je donijela smrt hiljadama nevinih – slobodno se šetaju bez straha od ikakvih posljedica.

Ovo je duboko zabrinjavajuće, jer šalje jasnu poruku o tome kako Bosna i Hercegovina, pod trenutnim političkim režimima, gleda na vlastite žrtve. Prvo, dovodi se u pitanje mogućnost da Bošnjaci koji traže pravdu i poštivanje zakona budu optuženi, dok se očigledni krivci za genocid nagrađuju, zaštićeni i bez ikakvih kazni. U isto vrijeme, međunarodna zajednica, koja bi trebala osigurati da Bosna i Hercegovina bude društvo ravnoteže i pravde, zatvara oči pred ovakvim bezakonjem. Bošnjaci, koji su od rata do danas nosili breme svoje prošlosti, doživljavaju novu vrstu terorizma: ne fizičkog, nego institucionalnog, u kojem se zakoni selektivno primjenjuju i gdje se njihova prava osporavaju.

Zločinci i ideologije koje podržavaju ostaju nedodirnuti

Zašto politički i etnički lideri, poput onih koji podržavaju veličanje "Herceg-Bosne", nikada ne snose odgovornost za podsticanje mržnje i podjela? Šta se čeka? Da li je ovo samo još jedan pokušaj da se politika neprihvatanja odgovornosti zadrži, dok se žrtve novih ideologija i simbola etničke isključenosti prepuštaju sami sebi? Zašto oni koji su okrenuti u prošlost i stalno podstiču nove podjele, nesmetano prolaze kroz život bez ikakvih posljedica, dok oni koji traže pravdu i suživot bivaju stavljeni na stub srama?

Sistem koji štiti zločince, a kažnjava njihove žrtve, nije samo pravno defektan – on je duboko moralno pokvaren. U zemlji u kojoj zakon ne vrijedi za sve, u kojoj se nevine žrtve terorišu kroz administrativne i političke procese, svakodnevno se otvara prostor za dalju polarizaciju, nasilje i društvenu regresiju. A što je još gore, takvi postupci šalju jasnu poruku – oni koji žele istinu i pravdu za svoju naciju i narod nisu dobrodošli.

Sada više nego ikada Bosna i Hercegovina mora odlučiti – hoće li postati zemlja u kojoj su svi zakoni isti za sve, ili će nastaviti biti opsjednuta ideologijama koje vode u mrak. Jer ako pravo na istinu bude i dalje bilo upitno, ako će zločinci i njihovi simboli i dalje prolaziti nekažnjeno, onda ne samo da Bosna nema budućnost – ona se ponovo vraća u prošlost iz koje nije naučila ništa.